U ODNOSU NA BOGA

1. Nijedno jutro bez srdačne molitve!

Jesam li se s radošću prekrižila i započela novi dan? Jesam li ujutro zahvalila Bogu za novu priliku da činim Božju ljubav vidljivom u svijetu? Majka Franziska kaže: „Neka sestre često srcem punim zahvalnosti misle na Boga i sa svetim strahom žive u njegovoj prisutnosti.“ Jesam li u molitvi upirala svoj pogled u Gospodina s dubokom vjerom i čvrstom nadom da je sve u Njegovim rukama i da „On zna najbolje što je dobro za mene“, za zajednicu kojoj pripadam? Je li mi u životu Bog na prvome mjestu? Častim li ga istinski ili sam se "klanjala" TV-u, internetu, poslu, moći, trošeći na to svoje vrijeme i energiju?

2. Nijedna zabava, a da se ne sjetiš da je Bog svuda prisutan!

Jesam li zahvalila za susestre s kojima dijelim materijalna i duhovna dobra te radosti života? Majka Franziska kaže: „Što Bog ne smije vidjeti, to nemoj činiti. Što Bog ne smije znati, to nemoj misliti. Što Bog ne smije čuti, to nemoj govoriti“. Popuštam li grešnim prigodama za koje znam da me vode u grijeh i idem li i dalje na takva mjesta? Jesam li sebe držala pod kontrolom kako bi zauzdala svoje strasti ili svoju naglu narav? Jesam li bila neumjerena u jelu i piću ili u drugim stvarima koje također mogu biti loše, ako prevršuju mjeru i štete mojem duhovnom i zajedničkom životu, mojim obvezama i dužnostima?

3. Nijedna bol bez Bogu odane strpljivosti!

Prihvaćam li svaku životnu situaciju kao Božji dar i pripuštenje ili mrmljam i žalim se? Jesam li se pouzdavala u Boga u svakodnevnici moga redovničkog života, a osobito kada dođu teškoće i problemi? Jesam li se uzdala u njegovu pomoć ili sam pomoć tražila i očekivala od nekog ili nečeg drugog? Majka Franziska kaže: „Bog ponekad u kalež boli stavi i malo slatkoće.“ Jesam li strpljivo podnosila tjelesnu i duševnu bol, vidjevši u njima šansu za suobličavanjem s Kristom ili me obuzeo osjećaj beznađa, očaja, depresije? Jesam li prikazala žrtvu boli na neku nakanu? Mogu li prihvatiti da me Bog u mojim padovima milostivo diže?

4. Nijedno veselje bez zahvalnog pogleda Bogu!

Majka Franziska kaže: "Lijepu krepost zahvalnosti treba osobito njegovati, jer nezahvalnost je uvijek znak neodgojenog srca." Jesam li zahvalna Bogu za primljene darove? Jesam li svjesna Božje prisutnosti u radosnim i sretnim događajima i trenucima moga života? Jesam li nedjelju poštivala kao dan posvećen Bogu, u kojem pronalazim vrijeme za molitvu, zajedništvo, za odmor duše i tijela? Znam li se veseliti kad netko uspije bolje od mene, kad ima više od mene ili kad mu jednostavno bolje ide? Jesam li kome zavidna na onome što ima, bilo to u duhovnom ili materijalnom smislu?

U ODNOSU NA BLIŽNJEGA

5. Nijedna pretrpljena uvreda bez praštanja!

Majka Franziska kaže: "Sestre neka resi blagost i miroljubivost. Kod raznolikosti mišljenja neka se ni jedna ne naljuti, nego neka svaka rado popusti, dadne drugima pravo, zna šutjeti i strpiti se." Jesam li oprostila primljenu uvredu? Je li me netko povrijedio te je za mene „otpisan“ do kraja života? Ima li u mojoj sredini netko za kojega ne želim znati, ne želim čuti za njega, ni razgovarati s njim? Jesam li unosila nemir među svoje susestre i ljude s kojima živim i radim? Jesam li bila previše popustljiva ili nerazumno slaba? Jesmo li spremna pretrpjeti poneku nepravdu i oprostiti iz ljubavi prema Bogu i prema drugima?

6. Nijednog bijednika, a da mu ne udijeliš milostinju!

Majka Franziska kaže: "Sestre se trebaju čuvati zablude da žestinu drže za revnost, tvrdoću za čvrstoću, nemilosrdnost za pravednu strogoću." Poznajem li ponaosob svaku sestru s kojom živim? Izražavam li im ljubav na način da se one osjećaju voljene ili to činim onako kako meni odgovara? Jesam li razborito raspolagala svojim vremenom na dobrobit svojih susestara ili ljudi koji su mi povjereni u apostolskom služenju? Jesam li bila zaokupljena stjecanjem materijalnih stvari, znanja, karijerom te sam možda uskratila svojim susestrama ono što sam im dužna dati? Jesam li danas gledala samo na sebe, svoju korist i profit, da je meni dobro i ugodno? Jesam li prvotno namirila svoje potrebe, a zaboravila na svoje bližnje? Jesam li imala oko i srce za druge, osobito za one koji nemaju ili su trenutno u nekoj potrebi?

7. Nijednog patnika, a da ga ne utješiš!

Majka Franziska kaže: "Prihvati svaku priliku da drugima učiniš dobro. Ne možeš li im pomoći u njihovoj nevolji, imaj za njihovo trpljenje barem ljubaznu, utješnu i ohrabrujuću riječ." Jesam li utješila susestru s kojom živim ili nekoga tko mi je povjeren? Jesam li bila nepravedna ili gruba prema onima nad kojima imam autoritet? Jesam li iskazivala dužno poštovanje prema starijim sestrama, roditeljima razmišljajući da time dajem primjer mlađim sestrama za njihov budući odnos prema meni? Jesam li spremana „nositi“ svoga bližnjega kad mu je teško? Jesam li pokušala pomoći drugima u njihovoj boli?

8. Nijedna zapažena pogrješka bez blagog suda!

Jesam li imala jakosti ukazati susestri s kojom živim, da čini nešto što nije za njezino dobro ako krši pravila zajedničkoga života ili narušava ugled i dobro naše zajednice? Majka Franziska kaže: "Čast bližnjega svakoj Kćeri Božje ljubavi bit će sveta. Ni o kome neće ništa negativno govoriti, niti će drugima dozvoliti da vode ovakve razgovore." Jesam li upozorila susestre i bližnje u situaciji ogovaranja, psovke ili ružnih riječi? Jesam li samo prigovarala ili blago i taktično upozorila na pogrješku? Jesam li naprečac sudila, tračala ili slušala tračeve o drugima? Jesam li ponižavala, ismijavala ili omalovažavala druge u stvarnosti ili na društvenim mrežama?

U ODNOSU NA SAMOGA SEBE

9. Nijedno dobro djelo bez poniznosti!

Majka Franziska kaže: "Glavna karakterna osobina Družbe mora biti poniznost njezinih članica. One će visoko cijeniti svoj poziv, ali će to skromnije misliti o samima sebi." Jesam li željela biti ono što nisam, uzdižući sebe, a ponižavajući druge? Jesam li svjedočila svoju vjeru u svojoj zajednici, župi, sredini u kojoj radim radosnim služenjem i poniznošću bez gunđanja i prigovaranja? Jesam li imala jakosti govoriti mlađim generacijama o životnim istinama i istinama vjere te svojim primjerom to svjedočiti, uporno se boreći sa svojim vlastitim slabostima? Jesam li svjesna „vertikale“ Onoga tko stoji iza mene? Ili sam bila ohola, postavljala sebe na mjesto Boga?

10. Nijedan posao bez dobre nakane!

Majka Franziska kaže: „Ljubav prema Bogu mora biti poticaj svem djelovanju Kćeri Božje ljubavi. Stoga ne smiju ni jedan dan propustiti dobru nakanu, nego je trebaju češće obnavljati tijekom dana.“ Jesam li svaki posao obavljala s dobrom nakanom? Jesam li učinila dobro djelo iz interesa ili iz čiste ljubavi? Jesam li bila lijena i zanemarivala svoje obveze u molitvi, zajedništvu ili na poslu, puštajući da drugi rade umjesto mene? Zarađujem li uistinu kruh svojim rukama ili živim na račun zajednice i još sam nezahvalna?

11. Nijedna učinjena pogrješka bez kajanja!

Majka Franziska kaže: "Nesporazumi i razlike u mišljenjima neka među vama nikada ne dovedu do svađe. Trudite se oko mirne, skromne popustljivosti." Jesam li namjerno riječima i/ili djelima povrijedila svoje susestre, osobe s kojima radim ili djecu koja su mi povjerena? Jesam li zatražila oprost? Jesam li spremna oprostiti sebi i drugima? Zašto sam danas imala „slabe živce“? Jesam li imala hrabrosti priznati krivnju? Tko ili što me dovodi u stanje meteža u mislima, djelima i odlukama?

12. Nijedna večer bez posebnog ispitivanja savjesti!

U Statutima iz 1871. Majka Franziska piše: "Dan neka završi večernjom molitvom s kratkim ispitom savjesti." Kako je izgledao moj radni dan, moj dnevni red? Jesam li slušala glas svoje savjesti i jesam li uvijek birala pravi način pristupa susestrama s kojima živim ili osobama koje su mi povjerene? Jesam li bila dosljedna u svojem poslanju? Jesam li odgovorno trošila vrijeme? Jesam li temeljito ispitivala svoju savjesti? Donosi li mi ispit savjesti neke rezultate u mom duhovnom životu?

Pripremila s. Gordana Igrec, FDC