KRIŽNI PUT

Vas sam izabrao iz svijeta, između mnogih pozvao sam vas da bih vam priopćio poziv trpeće ljubavi.

Prihvatite u svojemu srcu taj poziv s križnoga puta da biste u životu mogle ići stopama Raspetoga, vašega božanskoga Zaručnika.

I. postaja – Osuda

Vi ste kćeri trpeće ljubavi, a ta ljubav trpi jer je stalno osuđivana. Kćeri ne osuđuju nego ljube, na taj način tješe moje srce. Sjetite se da ja gledam drugačije nego vi. Budite oprezne! Mogle bi se zabuniti i neko zlo promatrati kao dobro i obratno. I oni u predvorju hrama su se zabunili. Istinu su označili kao laž i na smrt osudili Ljubav. Samo onaj koji ljubi nije u zabludi. Usred osuda koje stižu jedna za drugom, usred nereda zla i suprotnosti, usred bujice gnjevnih riječi i osuda svaljenih na tebe moraš učiniti samo jedno – ljubiti! Tada tješiš moje srce, tada si moja kći. Pruži svakome mogućnost za uspjeh, ne osuđuj i ne otpisuj nikoga jer bi se moglo dogoditi da se nađeš među onima koji su osudili ljubav, istinu, slobodu, dobro, među onima koji su osudili BOGA.

II. postaja – Križ

Vi ste kćeri trpeće ljubavi, a ta ljubav trpi jer je stalno odbacivana. Ako si nekoga jako voljela, a taj netko te povrijedio i nije se obazirao na tvoju ljubav, onda znadeš kako to boli. Ja se stalno osjećam odbačenim od svijeta ali barem među vama, izabrane i drage kćeri, mogu pronaći one koje me prihvaćaju, koje mi iskazuju poštovanje i ljubav i tako tješe moje srce, da u kući moje kćeri nisam sam i neshvaćen. Čeznem za prijateljstvom i ljubavlju ljudskoga srca. Očekujem vašu zahvalnost i iskreno oduševljenje. Želim da zaboravite svoje svagdašnje brige i zauzimate se za moje kraljevstvo na zemlji.

Vi kažete: »Želimo učiniti sve da Božja ljubav bude priznata i uzvraćena.« Činite, dakle, to što obećajete jer me svijet stalno prezire, a sluge Zloga su revnije i hrabrije od vas. Prolazim ovim svijetom s križem na ramenima koji biva sve teži. Kćeri moja, prihvati me, prihvati moju ljubav i dijeli je gdje god možeš, tako ćeš tješiti moje srce.

III. postaja – Pad

Vi ste kćeri trpeće ljubavi, a ta ljubav trpi jer stalno nailazi na ravnodušnost. Dotaknuo sam prašinu, postao sam poput praha pod nogama ljudi, a oni ravnodušno prolaze dalje. I to me boli! Boli me mlakost moje djece. Ostani barem ti uz mene! Tješi me jer je ljudska ravnodušnost prevelika! Ne prolazi ravnodušno kad ja trpim, plačem, osamljen sam i prezren, kada sam nesiguran i neshvaćen, uplašen. Otvori svoje oči i srce! Pogledaj oko sebe i prepoznaj me u ljudima. Ja plačem u njima. Ne izbjegavaj me brinući se samo za sebe. Ja sam tvoj Bog! Tješi me! Ako me ljubiš, srce će ti pokazati tisuću mogućnosti kako ćeš me tješiti. Ne prolazi, dakle, ravnodušno jer bi mogla proći pokraj ljubavi, pa čak je i pogaziti.

IV. postaja – Majka

Vi ste kćeri trpeće ljubavi, a ta ljubav stalno trpi i trpjet će tako dugo dok na zemlji postoji i jedan jedini čovjek koji trpi. Ljubav je puna sažaljenja i milosrđa. Ona nije poput krutoga zakona ili savršenosti bez osjećaja. Ljubav je osjećajna, sažaljiva, zna sudjelovati u patnjama i radostima drugih. Kada sam na svome križnome putu susreo Majku, shvatio sam koliko trpi. I ona je razumjela osjećaje mojega srca. Uči i ti to! Stavi se u situaciju onih koji žive i rade pored tebe i tada će u tebi biti sve više moje ljubavi, a sve manje mučnoga egoizma kojemu je jedini posao baviti se samim sobom. Daruj mi sebe da bih ja po tebi mogao ljubiti druge; na taj ćeš način tješiti moje srce.

V. postaja – Pomoć

Vi ste kćeri trpeće ljubavi, a ta ljubav trpi jer ima premalo pomoćnika. Nikada nisam prestao obasipati vas svojim darovima. Osim toga, izabrao sam vas da i vi jedna drugu darivate i međusobno dijelite radosti, da se tješite. Zar još uvijek u svome srcu ne razumijete milost i dostojanstvo kada Bog prema vama pruža svoje ruke i sam je potrebit vaše pomoći? Svaki vam dan proviđa zadaće, poslove i tisuće prilika da možete činite dobro, darivati radost i usrećivati. Nemojte bježati od toga niti proigrati prilike - tako ćete tješiti moje srce koje čezne za vašim gorućim oduševljenjem i poduzetnošću. Trebam vašu dragovoljnu pomoć koja je spremna služiti božanskome Srcu.

VI. postaja – Veronika

Vi ste kćeri trpeće ljubavi, a ta ljubav trpi jer nije priznata. Veronika, jedna žena iz naroda, s ljubavlju mi se približila. Nisam imao izgled moćnoga Boga, gospodara neba i zemlje. Nalikovao sam zgaženome crvu. Moje se božanstvo sakrilo u bol, prašinu, blato i krv. Bio sam ubrojen među ubojice, zločince i kradljivce koji su osuđeni na smrt. U tome trenutku stvarno nisam imao izgled Boga. Zbog toga su me prezreli i ismijali moje kraljevsko dostojanstvo, izrugali su me i otišli svojim putem.

Kćeri, misliš li da je samo tada bilo tako? Ne, ja trpim sve do danas jer nisam spoznat. Jedni kažu: »Glupan«, drugi »Propalica«! Kakav je to bog, slab i nesposoban! Vidite kako pobjeđuje! Kćeri, hoćeš li barem ti služiti takvome Bogu? Zar će i tebi ponestati vjere i pouzdanja da ja imam zadnju riječ, da istina pobjeđuje laž? Hoćeš li i ti posumnjati kada se drugi udalje i razbježe? Hoćeš li moći u sebi do kraja sačuvati ljubav prema onima koji je ne zaslužuju? Možeš li ti prepoznati lice Boga u čovjeku prezrenome od svijeta? Jesi li sposobna razmišljati i govoriti drugačije nego što to čine mase ljudi? Jesi li sposobna slijediti poticaj srca tamo gdje nedostaje srca? Kćeri, nemoj uzmicati i tako ćeš utješiti moje srce.

VII. postaja – Pad

Vi ste kćeri trpeće ljubavi, a ta ljubav trpi jer stalno nailazi na nepovjerenje. Moja je ljubav otvorila ruke, željela je stisnuti drugima ruku, privući ih k sebi, ozdraviti ih, no, svijet nema povjerenja u mene. Ali kada mi vi, na osobit način moje izabranice, pokazujete nepovjerenje, to me jako boli. Zato padam pod križem vašega nepovjerenja. Trebam vaše povjerenje. Imati povjerenje znači uvijek mi vjerovati - i onda kada ne razumijete, kada ne vidite. To znači sačuvati u srcu mir i uvijek s novom nadom kročiti naprijed. Kako često u vašemu srcu stanuju strah, malodušnost, ogorčenost, žalost? Kako često po vama djeluje zao duh? Čuvajte se, stoga, nepovjerenja. Nemojte gasiti Duha. Vas sam izabrao da vas, ispunjene radošću, pošaljem tamo gdje vlada žalost i plač. Kako ćete ostvariti svoje poslanje ako nemate povjerenje u mene, ako se bojite i nemate hrabrosti? Pozivam vas, imajte veliko povjerenje u moju ljubav. Nemojte nikada izgubiti mir u srcu i vjeru u pobjedu istine! Nemojte izgubiti zahvalnost i radost. Nosite mir i povjerenje svim ogorčenim i sumnjičavim srcima i tako ćete utješiti moje srce.

VIII. postaja – Žalopojke

Vi ste kćeri trpeće ljubavi, a ta ljubav trpi jer je još uvijek krivo shvaćena. Žene su plakale i jadikovale, ali to nisam očekivao od njih. Ljudi ovoga svijeta uvijek plaču tamo gdje je taj plač neprimjeren. Oni me ne shvaćaju. Plaču zbog zelenoga drva koje obilato donosi plodove života, ali ne spašava besmrtne duše. Vas sam izabrao i očekujem od vas razumijevanje. Očekujem da očima vjere gledate vaš život i stvari na ovome svijetu. Očekujem od vas život u slobodi. Očekujem od vas život prema pravoj ljestvici vrednota, očekujem da shvatite što je ono najbitnije u životu. Kćeri moje, razumijete li o čemu je riječ? Shvaćate li zašto sam vas odabrao? Ne jadikujte tamo gdje je uzalud prolijevati suze. Ne bojte se tamo gdje se nemate čega bojati. Nemojte nikada činiti nešto protiv ljubavi prema bližnjemu. Zar još ne znate da na kraju samo LJUBAV ostaje? Kad biste barem vi razumjele krik vašega Boga i tako utješile moje srce!

IX. postaja – Pad

Vi ste kćeri trpeće ljubavi, a ta ljubav trpi jer je sve žrtvovala, ali vi joj niste uzvratile. Nisam imao više snage. Morali su me vuči na Kalvarijsko brdo. Za vaše sam otkupljenje predao sve do zadnjega daha. Već iz vremena Staroga zavjeta molim vas za potpunu ljubav, za ljubav svom dušom svojom, svim razumom svojim i cijelim srcem svojim, a u vama ima još tako puno nesavršenosti. Dajete mi samo djelić svoga srca, svoga razuma i svoje duše, ostalo zadržavate za sebe. Onaj koji voli misli samo na voljenu osobu, želi biti s njom i za nju, želi joj darivati radost, usrećivati je i tješiti. Kćeri moje, ljubite li me? Jesam li na prvome mjestu u vašemu srcu? Predajte mi se posve, sve vaše osjećaje i sposobnosti u potpunoj ljubavi i utješit ćete moje srce.

X. postaja – Sram

Vi ste kćeri trpeće ljubavi, a ta ljubav trpi jer je stalno ponižavana. Velika je bol u ovome trenutku križnoga puta. Ovdje sam puno trpio jer sam bio i od vas ponižavan. Od vas koje sam na osobiti način ljubio. Trpim kada oskvrnjujete lice ljubavi, lice vašega Boga, kada se skrivate iza mojega imena, iza moje nauke, moje volje, a druge osuđujete, prezirete grešnike ovoga svijeta, nedostaje vam dobrote, tolerancije, razboritosti, suosjećanja i razumijevanja i tako pobuđujete srdžbu. Sramim se kada se ljudi okreću od vas jer ne doživljavaju da ih ljubite. Sramim se kada ožalošćeni odlaze od vas još žalosniji i kada oni koji nemaju nade odlaze od vas još više obeshrabreni. Samo onda kada vas drugi vide i kažu: »Kako li dobar mora biti njihov Bog kada su one tako dobre!«, utješit ćete moje srce.

XI. postaja – Probodene ruke i noge

Vi ste kćeri trpeće ljubavi, a ta ljubav trpi jer je stalno nepomično prikovana na križ. Vi ste probole ruke i noge. Bojale ste se moje dobrote. Bio sam bespomoćan, napušten, ismijan, osamljen, onemoćao, … i upravo sam u tome trenutku učinio ono najveće. Otvorio sam vam vrata raja, otkupio sam vas, dovršio sam najveće djelo ljubavi. I tako je to do danas. Zastrle ste mi oči, zatvorile usta, prikovale me na križ odbačenosti, a ja bih želio da u vama živi moja dobrota, da iz vas isijava moja svjetlost, da ostvarujete velika djela unatoč vašoj škrtosti, slabosti i bijedi. Ne trebam vašu snagu, osobnu sigurnost i samouvjerenost u svetost. Prezirem što je jako i uznosito. Želim vašu nemoć i poštenje, budno očekujem vaš poziv za pomoć. Upravo u takvim trenucima mogu djelovati, kada vi same spoznate da bez moje pomoći ni za što niste sposobne. Dajte mi svoje ograničenosti i slabosti s neograničenim povjerenjem i tako ćete utješiti moje srce.

XII. postaja – Umiranje

Vi ste kćeri trpeće ljubavi, a ta ljubav trpi jer probodeno Srce još uvijek krvari. Sve sam vam oprostio i umirući na križu prihvatio sam obraćenoga razbojnika. Svijet mi je za to uzvratio probadanjem mojega srca. Želim da vi u njemu nađete zaštitu jer zlo u svijetu neumoljivo pritišće. Znam da ste često bez snage, ali moje vam je srce uvijek otvoreno. Mnogo sam vas ljubio i žarko želim da ta ljubav ne bude uzaludna. Ipak, mnogi je ne prihvaćaju. Dao sam otvoriti svoje srce i želim da vi, moje izabrane kćeri, vodite k meni sve koje susrećete na putu života: sve bolesne, ranjene, silovane, sve koji su iznemogli pod teretom vlastite krivnje. Sve ih dovedite k meni i tako ćete utješiti moje srce.

XIII. postaja – U majčinome naručju

Vi ste kćeri trpeće ljubavi, a ta je ljubav u potpunosti položena u vaše ruke. Ljubav me dovela do ove »nemoći« i potpunoga predanja samoga sebe u vaše ruke. Ovisan sam o vama i predajem se vama. U srcu moje Majke uvijek sam se osjećao sigurnim i voljenim; od trenutka kada sam došao na ovaj svijet do ovoga časa kada sam samo ranjeno i mrtvo tijelo. Ona me uvijek prihvaćala s ljubavlju. A sada pa sve do kraja svijeta ostajem sakriven među vama, miran, šutljiv, ponizan, poštujući vašu slobodu ne sileći vas ni na što. Ja sam u vašim rukama. Što ćete učiniti sa mnom? Možete me zlostavljati, ranjavati kao što to čini svijet koji je pod vlašću vašega neprijatelja. Ali vi me možete i ljubiti, tješiti me na tisuću načina. Svakoga dana i sata, svake minute prihvaćam svaki znak vaše pažnje sve do onoga najsitnijega koji čak izmiče vašemu zapažanju. Ništa ne zaboravljam nego sve upućujem na drugu obalu, u kraljevstvo vječno. Potrudite se ljubiti, budite pažljive, obazrive, dobre i tako ćete utješiti moje srce.

XIV. postaja – Čekanje

Vi ste kćeri trpeće ljubavi, a ta ljubav trpi jer stalno vas čeka i čezne za vama. Počivao sam u grobu. Potpuno sam se iscrpio u borbi za vaše vječno spasenje. Sada vas promatram, kćeri moje, kako se svakoga dana borite za vaš cilj, kako se umarate a ipak se dalje borite, kako padate i opet se dižete. Vidim vašu borbu protiv nevjere, beznadnosti, žalosti. Sposobne ste učiniti veliko zlo, ali ste istovremeno sposobne za herojsku ljubav. Oči vašega Boga uvijek počivaju na vama. Ja vam pomažem, bdijem nad vama, vodim vas i šaljem vam prijatelje s neba koji će vam pomoći i pratiti vas na putu života. Kćeri moje, još nekoliko koraka, još malo truda i suza i bit ćete zauvijek u mojemu naručju. U trenutku kada sve dovedem u kuću Oca mojega, moje će srce prestati trpjeti. Tada ću vam stostruko uzvratiti za sav uloženi trud. Sjest ćete za moj stol, a ja ću vas posluživati jer ste me ljubile i niste žalile truda da me tješite na zemlji, da činite dobro, opraštate, drugima darujete radost. I ja ću tada biti vaša vječna utjeha u raju.

Završetak

Bože, trpeća ljubavi! S velikim pouzdanjem stavljam svoje srce u Tvoje probodeno Srce i molim, dotakni me i preobrazi svojom ljubavlju. Izliječi sve što je u meni bolesno, beznadno, ogorčeno, plašljivo, sve što se Tebi ne sviđa. Sve su moje nade u Tebi, sve očekujem od Tvoje dobrote jer sama od sebe ne mogu ništa. Budi moja iskrena ljubav i radost mojega srca da shvatim kako bez Tebe ne mogu ništa. Ispuni me sobom i pošalji kamo želiš. Neka moj život ovdje na zemlji i u vječnosti bude na Tvoju slavu. Amen.

Križni put sastavila: s. Zofia Szymanek, FDC iz Provnicije Majke Božje Čenstohovske u Poljskoj

IZVOR: Putem Majke Franziske, br. 52 (2000.) 1