Internat KŠC-a „Sv. Josip“ posjetila bivša djelatnica s. Marta Čović, misionarka u Ugandi

U četvrtak, 25. svibnja 2017., sestra Marta Čović, na poziv vlč. Marija Ćosića, ravnatelja Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“ u Sarajevu, posjetila je internat ovoga Centra. Svojom živom riječju popraćenu brojnim fotografijama mladima je podijelila svoje četverogodišnje iskustvo u misijama u Ugandi.

Devedesetak mladih, zajedno sa vlč. Mariom Ćosićem, ravnateljem i svojim odgojiteljima: vlč. Ljubom Zelenikom, s. Leonardom Pirner i s. Antonijom Lučić, imalo je priliku čuti živu riječ jedne misionarke koja je u nazočnima mogla probuditi veću zainteresiranost za misijsko djelovanje Crkve i jači osjećaj zahvalnosti za sve ono što nam Bog svakodnevno daje.

Na početku susreta ravnatelj Centra vlč. Mario mladima se obratio ovim riječima: „Učiniti Božju ljubav prisutnom u svijetu dužnost je svakog kršćanina. Ali to poslanje često puta traži život i rad u puno drugačijim uvjetima od onih u kojima mi danas živimo. Zato sam želio da se susretnemo sa sestrom Martom, misionarkom u Africi, koja je prije odlaska u misije ovdje u Internatu vršila svoje poslanje služenja Bogu. Sestra Marta će nam reći gdje i što radi i tko su ljudi među kojima djeluje.“ Vlč. Mario je još nadodao kako je potrebno svaki dan ispitivati svoju savjest i neprestano zahvaljivati Bogu kada se probudimo živi i zdravi sa svim blagodatima kojima nas on obdaruje, jer često mislimo da nam u životu nešto fali, a zaboravljamo da postoje oni koji imaju vrlo malo ili ništa. Nakon ovih pozdravnih i poticajnih riječi, Ravnatelj je pozvao sestru Martu da preuzme riječ.

Sestra Marta je prvo predstavila Družbu Kćeri Božje ljubavi koja djeluje u Ugandi (zemlji istočne Afrike) od 1998. godine. Međunarodna zajednica sestara ove Družbe, među kojima su uz sestru Martu još dvije Hrvatice iz Bosne i Hercegovine (s. Vedrana Ljubić i s. Bogdana Markić), prisutna je tamo već devetnaest godina. To je jedina država u Africi u kojoj djeluju sestre ove Družbe, a u kojoj su do sada otvorile tri postaje (kuće). U jednoj od tih postaja, u blizini grada Mbarare,   kuća je formacije za novakinje i kandidatice, pripravnice za redovnički život. U drugoj kući, u glavnom gradu Ugande Kampali, u kojoj živi i radi s. Vedrana, zajednica je sestara koja nastoji pomoći djevojkama koje obično dolaze sa sela i rade kao služavke u kućama bogatih obitelji da bi nešto zaradile za život. Zbog jako siromašnih životnih uvjeta u kućama iz kojih dolaze, te djevojke često nisu sposobne ispuniti zahtjeve svojih poslodavaca te često nailaze na mnoge probleme i svakojaka zlostavljanja. Tako sestre ove zajednice, kroz tromjesečni tečaj, nastoje ih naučiti onome što se od njih traži, kao što je npr. kuhanje i čišćenje. Uz ove uobičajene poslove pruži im se prilaika da imaju i kratki tečaj informatike. U trećoj kući, u selu Rushooka, koja je ujedno i prva kuća sestarskog djelovanja, a u kojoj trenutno djeluju s. Bogdana i s. Marta, sestre imaju najšire područje djelovanja.  Ovdje su sestre otvorile ambulantu koja je vrlo dobro organizirana. Ovdje dolaze ljudi i iz najudaljenijih mjesta tražiti pomoć, a najčešće su to ljudi i djeca oboljeli od side, neishranjena djeca i trudnice. Mnogi od njih ovdje mogu obaviti i labaratorijske pretrage za bolesti koje su tipične za to područje kao što je malarija ili trbušni tifus. Osim medicinske pomoći, ovdje su sestre otvorile školu i internat za djevojke koje nisu bile u mogućnosti završiti osnovnu ili srednju školu. Tu im se nudi tečaj šivanja i kuhanja od dvije godine. Uz ove djelatnosti, sestre vode i rade u vrtiću, koji se nalazi u župi, a u kojemu je oko dvjesto djece, a uz to pomažu u raznim župnim aktivnostima. Kada se sestra Marta vrati u Ugandu, počet će raditi u sirotištu kojega su izgradili uz pomoć donacija iz Italije, od jedne organizacije i jedne obitelji. Sirotište će postati dom za oko osamnaestero napuštene djece.

Nakon izvještaja o radu sestara, s. Marta je objasnila što oni čine kada dobročinitelji pošalju pomoć u misijske krajeve. „Nastojimo da pomoć, koja stiže iz naših misijskih centrala u BiH i Hrvatskoj i od mnogih dobročinitelja, među kojima ste i vi, uvijek stigne onima najpotrebnijima. I sada vam od srca zahvaljujem zato što se uvijek uključujete u dobrotvorne akcije. Znam da je to u ovome Centru i prije bilo. Ovaj Centar ne pomaže samo potrebama u misijama već se skuplja pomoć i za potrebe drugih, kako ovdje u Sarajevu tako i izvan ovoga grada. Ponekad nama marka ili dvije ne znače puno, ali zasigurno onima u misijskim krajevima i onima koji nemaju ništa, ta pomoć znači jako puno. Kada gledamo na profil ljudi koji daju svoje priloge, obično su to mali ljudi velikoga srca. Hvala Bogu, takvih ljudi ima puno i kada se te male svote stave skupa, možemo konkrentno pomoći mnogima.“

Sestra Marta je naglasila da je u toj zemlji jako važno pomagati  školovanje djece  jer je na žalost još uvijek puno nepismenih, posebno ženskog dijela populacije. Kada se u jednoj obitelji, zbog nedostatka sredstava, treba odlučiti tko će ići u školu, uvijek su to prije dječaci negoli djevojčice. Zato sestre nastoje više pomoći žensku mladež u školovanju. Trenutno sestre preko dobročinitelja, takozvanih kumova, pomažu oko dvjesto djece i mladih od kojih su mnogi smješteni u internatima gdje su im barem zagarantirani redoviti obroci, jer kod kuće najčešće imaju samo jedan obrok na dan. Osim školovanja djece, sestre pomažu školama u nabavi velikih cisternih u kojima se skuplja kišnica, jer voda je često nedostupna. I mladi i stari moraju preći kilometre i kilometre kako  bi došli do čiste vode. U selu u kojemu žive sestre, postoji veliki izvor vode, ali za mnoge je predaleko ići do njega te se zadovolje sa prljavom vodom iz potoka. Često se može vidjeti, kaže sestra, kako na istom potoku u jednom dijelu životinje piju vodu, ljudi peru rublje, a malo dalje drugi je uzimaju za piće ili kuhanje. Sestra je istaknula da je najviše pogađa činjenica da u jednom dijelu svijeta ljudi gladuju ili imaju jako jednoličnu ishranu dok u drugom dijelu, kao i kod nas u Bosni, hrana se baca i ne misli se puno da bi se nekome moglo pomoći. U ovome trenutku, u Ugandi dugo nije bilo kiše što znači da će opet biti teško vrijeme za mnoge. Sestra je na kraju pokazala fotografije koje su predočile ono o čemu je govorila. Mladi slušatelji su spontano zapljeskali kad im je s. Marta pokazala klupe u školi koje su sestre kupile novcem koji je poslala ova Ustanova. Sestra Marta je na kraju rekla da je dobro pomagati, da je to ono što Bog traži od svakoga od nas, da pomaganje obogaćuje onoga koji prima, ali i onoga koji daje. Je li to otvoreno srce za one u potrebi, ili vapaj molitve, pomoć je uvijek izraz vlastite zahvalnost na onome što imamo i što smo spremni podijeliti.

Svojim govorom sestra je dala svjedočanstvo o pozivu koji se nalazi u službi najpotrebnijih u zemlji koja ima mnoge probleme i odaslala snažnu poruku svim prisutnima.

Susret je zaključio ravnatelj Centra vlč. Mario svojim riječima i konkretnom gestom: „Sam Isus dao je nalog učenicima da idu po svem svijetu i propovijedaju evanđelje i krste u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Misijsko poslanje Crkve obveza je kojom nas je obvezao sam Isus Krist. Jasno da taj dio ne može raditi svatko. Za neke se stvari čovjek mora roditi, mora imati poseban osjećaj i posebno srce. Ne možemo svi ići u misije, ali svi možemo misliti i razmišljati na misijski način. Ne možemo ni svi pomagati materijalno, ali možemo biti solidarni s onima koji nemaju.“ Zatim je podsjetio prisutne da su ih nedavno posjetili prijatelji iz Slovenije iz Katoličkog školskog centra „Sv. Stanislav“. Pri njihovu odlasku, o. Roman je dao vlč. Mariju kuvertu sa 1.000 eura za potrebe ovoga Centra, jer oni ipak u Sloveniji imaju više od nas. Vlč. Mario je taj novac predao sestri Marti za sirotište koje će ona voditi i ovaj susret završio riječima: „Vidite kako dragi Bog proviđa. Kad primaš uvijek moraš biti spreman i darivati.“ U ime učenika, roditelja, djelatnika, a posebno ustanove Interanta Ravnatelj je također obećao da će se Centar i dalje uključivati u sličnim akcijama za potrebe misija posebno za školovanje djece.

Semper magis.