U srijedu smo započeli sveto vrijeme Korizme, vrijeme posta, pokore i djela milosrđa. Latinski izraz za Korizmu je 'quadragesima' što znači četrdesetnica. Od Čiste srijede ili Pepelnice do Uskrsa ima točno četrdeset dana, s tim da su nedjelje izuzete od pokore i duha Korizmenog vremena, jer je svaka nedjelja slavlje Kristova uskrsnuća.

U Bibliji broj 40 ima svoju značenje, on naime simbolizira iskušenje i usavršavanje, ali je i posvećene broj. U Starom zavjetu znamo da je Izraelski narod putovao iz Egipta u Obećanu zemlju punih 40 godina – to je jedna cijela generacija koja je trebala biti pročišćena od svih natruha grijeha i spremna za Savez s Jahvom i ulazak u Obećanu zemlju. Mojsije je na brdu Sinaj proveo 40 dana dok je dobio ploče Saveza; za vrijeme Noe kiša je padala 40 dana i 40 noći; prorok Ilija morao je hodati 40 dana do svete gore Božje. Kažu duhovni učitelji da je za odvikavanje od loše navike potrebno 40 dana (taman jedna Korizma – eto nam dobre prilike). Isto tako majka novi život pod srcem nosi 40 tjedana.

U današnjem evanđeoskom odlomku čitamo da je sam Isus postio 40 dana i 40 noći. Čitajući ovo evanđelje na početku Korizme uvijek se zadržimo na kušnjama kojima je Đavao iskušavao Isusa. No ono što je još zanimljivije uočiti je činjenica da se Isus prije svoga javnog nastupa povukao na osamu, u pustinju punih četrdeset dana. To je i nama pouka da se znamo, prije svakog važnog djela ili životne odluke, povući u samoću, na samotno mjesto te sa svojim Bogom vidjeti gdje sam, što želi od mene i koji su njegovi planovi u mom životu.

Vrijeme šutnje i tišine je itekako važno vrijeme za svakoga od nas, a osobito u ovom svetom i jakom liturgijskom vremenu. Znamo da je to Isus činio često, prije svake važnije odluke, ali i noću dok su drugi snivali. Nadalje vidimo da je i sam Isus postio. Danas je post poprilično zanemaren u našem duhovnom rastu. No, on itekako jača našu ljudskost u svijetlu božanske blizine. Post kroti našu sebičnu narav, pomaže nam shvatiti da nismo sami sebi dostatni, da nije sve u materijalnim stvarima i da svoje uporište gradimo u Bogu. To nije ni malo lako, ali je moguće. Kada se čovjek odluči na taj iskorak iz svoje uhodane stvarnosti – shvati koje sve milosti dobiva tim činom pokore. Osim toga vidimo, iz Isusova primjera, da nam se lakše boriti protiv napasti i kušnji. Iako četrdeset dana i četrdeset noći nije ništa jeo, Isus je bio ohrabren i ojačan, te je bio sposoban oduprijeti se navalama Zloga.

Na drugom mjestu Isus nas poziva da se samo postom i pokorom može nadvladati navala Zloga. Velike su to stvari i duboke, nama često neshvatljive, jer nismo svjesni jačine i snage, kako napasnika, a tako i samog posta. Divan je naš Bog što nam u vlastitom Sinu ostavlja primjer kako nam se boriti i kako svakodnevno rasti i jačati na putu ka vječnosti.

Pokušajmo ovu Korizmu ozbiljno postiti, može to biti posto o kruhu i vodi, no može biti i post u vježbanju malih stvari npr.: neću ogovarati, trudi ću se pozitivno razmišljati o svojim bližnjima na poslu ili obitelji, svladat ću svoj jezik da ne izreknem laž, koju riječ previše ili pak da moja ne mora uvijek biti posljednja, nastojat ću osloboditi se stvari na koje sam navezan/a mobitel, igrice, šopingiranje, vlastito mišljenje…

Što god odlučili, ne zaboravimo prvotni smisao posta, a to je – korjenito otvaranje Bogu od kojega sve očekujemo. Neka nam ovi sveti dani budu ispunjeni Božjom blizinom, a mi otvoreni poticajima njegova Duha.

Razmišljanje uz evanđelje 1. korizmene nedjelje (Mt 4, 1-11), god. A