Hodočasnici iz župa Presveto Trojstvo i Uzašašće Gospodinovo (Novi Travnik) i  Sv. Josip (Rankovići) uz vodstvo časnih sestara Kćeri Božje ljubavi iz Novog Travnika, samostana Drinskih mučenica i župnika župe Presveto Trojstvo don Ante Ledića hodočastili su u Pale, Goražde  i Sarajevo.

U subotu, 15. listopada 2016., četrdesetak hodočasnika većinom iz župe Presveto Trojstvo i drugih dviju župa, sv. Josip i Uzašašće Gospodinovo s don Antom i sestrama, s. Anelom Kovačević,  s. Amalijom Juko, s. Bertom Antunović i s. Livijom Šimić hodočastili su u  Pale, Goražde  i Sarajevo. Iz sarajevske zajednice s njima je išla i s. Antonija Lučić.

Hodočastilo se putem kojim su s. Berchmana, s. Krizina, s. Jula, s. Antonija i s. Bernadeta, blažene Drinske mučenice, išle na svoje posljednje hodočašće, hodočašće na kojem su potvrdile svoju herojsku vjernost Kristu mučeničkom smrću. Križni put Drinskih mučenica od strane neprijatelja započeo je u mjestu Palama, zbog čega su i hodočasnici slavili svetu misu u crkvi sv. Josipa u koju su i Drinske mučenice znale dolaziti na euharistiju kad nisu imale misu u samostanskoj kapelici. Don Ante Ledić u propovijedi je istaknuo hodočasnicima značaj žrtve Drinskih mučenica za nas danas: „Po njihovom zagovoru i žrtvi vidimo da Bog milošću vodi ovu Crkvu od njihove mučeničke smrti do danas. Njihova žrtva je postala dio naše svakodnevnice i zato se ne treba bojati, jer kao što smo čuli, ako je Bog za nas tko će protiv nas, ako je Bog uvijek za svoga stvora zato taj stvor mora biti za svoga Stvoritelja kao što su to bili i mučenici od prvih vremena Crkve. Crkva je oduvijek bila hodočasnička, da se apostoli nisu žrtvovali i krenuli ne bi danas Isus Krist bio prisutan u cijelom svijetu.  Ako je Bog za nas tko će protiv nas, a Bog je uvijek za nas. Bog od nas ne traži da mi postanemo poput onih drugih ali uvijek traži od nas da budemo otvoreni i raspoloženi za njega. Trebamo Boga kao što su ga trebale i Drinske mučenice i zato su i one same iz potrebe za Bogom učinile iskorak do vrhunca vjernosti kome su i obećale svoje „Da“. Molimo na ovom hodočašću njihov zagovor i da nam pomognu da sve više Boga učinimo utjelovljenim u svojoj svakodnevnici.“

Nakon svete mise posjetili su Kalovita brda gdje je bio smješten samostan Drinskih mučenica koji je u potpunosti  spaljen 1941. Naglašen je lik s. Jule koja se pred opasnošću svojih sestara nije povukla, nego je pružila svoju ruku sestrama u nevolji i krenula s njima na četverodnevni put križa, a mogla ga je izbjeći jer tog trenutka nije bila u samostanu. Hodočasnici su ostatak puta prešli kao što su i Drinske mučenice činile na svom putu, molitvom i vapajem Bogu za sve nakane koje su nosili u svom srcu. Dolazak u Goražde i hod prema sobi zatočeništva sestara bio je prožet šutnjom i na tom mjestu je don Ante pročitao muku Gospodina našega Isusa Krista jer su posljednji zazivi sestara bili: Isuse, spasi nas. Drugi posjet u Goraždu bio je posjet spomen obilježju gdje su hodočasnici izmolili litanije. U Godini milosrđa naglašeno je kako sestre Mučenice nisu činile velika djela, nego djela koja su najveća u Isusovoj logici, a to su tjelesna i duhovna djela milosrđa prema bratu čovjeku. Put prema rijeci Drini, njihovom grobu bio je u molitvi krunice Božjeg milosrđa nakon čega je bačeno pet ruža u rijeku na spomen onih koji su prešle trnje, a zaradile vječni život. Svatko je ostao u trenucima samoće i molio ono najpotrebnije od Boga po zagovoru Drinskih mučenica.

Završetak hodočašća bio je posjet samostanu i crkvi Kraljice svete Krunice u Sarajevu gdje su nekad živjele sestre Mučenice. Pred njihovom slikom zahvalili su na daru današnjeg puta ispunjenog pjesmom i molitvom. Kućna predstojnica s. Antonela Rašić izrazila je zadovoljstvo što su bili na hodočašću i pozvala sve hodočasnike da vide još jedno važno mjesto za Družbu, a to je groblje Betanija. Upoznala ih je s tim mjestom i naglasila važnost groba s. Luke Liengitz koji od davne 1882. posjećuju ljudi različitih vjeroispovjesti i mole njen zagovor.

Završna poruka hodočasnicima bila je poruka don Ante koji je rekao: „Cijeli ovaj dan sam samo na jednu nakanu molio prolazivši kroz život Blaženica, a to je da i mi budemo putokaz jedni drugima kao što su i one.“

s. M. Antonija Lučić, FDC