VELIKI PETAK

Meditacija

Veliki i sveti petak. “Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit` i proslaviti! Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka - tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim usta stisnuti videć` ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć` ono o čemu nikad čuli nisu” (Iz 52,13-15).

„Videć ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć ono o čemu nikad čuli nisu“ (Iz 52,15). Prema psalmima iz današnje Službe čitanja i Jutarnje molitve možemo reći kako je već viđeno da kraljevi i knezovi zemaljski ustaju protiv Pomazanika Božjega (Ps 2). Čuveno je već da se pravednik čini napušten od Boga dok moli: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si...“ (Ps 22). Čuvena je i najponiznija molitva čovjeka grešnika koji priznaje svoj grijeh, krivicu, počinjeno bezakonje i zaziva smilovanje (Ps 51). Viđeno je i strpljenje i vjera da će Bog u naše dane ponovno iskazati svoju slavu i obdariti nas spasenjskim djelima. Viđena je već i nada u mir i blagostanje koje dolazi samo od Boga (Ps 147). Viđena je i svijest da je srce ono koje mora biti raskajano, očišćeno, obnovljeno, nanovo stvoreno (Ps 51).

Ipak, neviđeno je da kraljevi i knezovi zemaljski procjenjuju kao roba Neprocjenjivoga, Sina Božjega. Neviđeno je i nečuveno da se Sin Božji čini napušten od Oca dok starozavjetnu molitvu čini svojom: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si...“ (Ps 22) Neviđeno je i nečuveno da Jedinorođenca Božjega promatramo u stanju koje odražava stanje gubavca: pod teretom naših grijeha i zloća, izdan, napušten, šutljiv, bez ičega zdravog na tijelu (Ps 38). Neviđena je slava, mir i spasenje koji su zasjali na križu. Neviđeno je da na ljudsko srce u koje đavao sije sjeme izdaje,da na srce koje prihvaća to sjeme i odlučuje izdati Miljenika Božjega taj isti Božji Sin odgovara otvaranjem vlastitoga srca.

Molitva
Neviđeno je i neshvatljivo jer gledamo u zastrt križ. No još sasvim malo i velo koje te prekriva bit će uklonjeno. Ogolit ćeš se do kraja kako bi pokazao ono što si nam sinoć rekao: da nas ljubiš do kraja. Večeras, kada ćemo se klanjati tvome križu, vidjet ćemo i shvatiti da je obećani med iz pećine zapravo krv koja je potekla iz pećine tvoga probodenoga boka. Vidjet ćemo i shvatiti ono što nikad nije viđeno ni čuveno: Oca tvoga i Oca našega koji šaptom govori: Gle, uspjet će Sluga moj (Iz 52,13). Prigibajući svoja koljena, shvatit ćemo da je dužina, širina i visina tvoje ljubavi izmjerena gredama križa i tvojim raširenim rukama. Spoznat ćemo da dubina tvoje ljubavi seže u dubinu Očevoga srca koje u tvome probodenom boku razotkriva i daje vlastito srce te na molitve, krikove i vapaje odgovara tako da u nama sazriju plodovi ljubavi i slobode. Vidjet ćemo da si ti onaj kruh s neba koji Otac daje za život svijeta. Da si kruh koji se na križu lomi kako mi, hraneći se njime, ne bismo bili slomljeni pod teretom života već i sami postajali ono što blagujemo. Kruh za život svijeta.

Popodne, u 16:00 sati, objavit ćemo pokorničku vježbu koja se nastavlja na ovu meditaciju.

Križu se tvome Gospodine, klanjamo, tvoje se slavne muke spominjemo. Smiluj nam se ti koji si raspet za nas!

Danas te nećemo nazvati samo prijateljem i suputnikom. Danas se obraćamo tebi kćeri i tebi sine Božji. Jer upravo to jesi. Jer je baš zato umro Sin Božji - da bi ti znao da imaš Oca koji te ljubi do kraja. Da imaš Spasitelja koji se dao razapeti da bi uzeo na sebe tvoje razapetosti. Umro je na križu da bi ušao u sve tvoje situacije koje se čine beznadnim. Uzeo je od tebe smrt da bi ti imao život. To je istina današnjeg svetog dana. Ne razbojnik, ne lopov, već Sin Božji na križu. Za tebe! Za nas! Mi smo zaslužili, a On je izvršio – umjesto nas. Pita se sveti Augustin: „Tko može sumnjati da on neće svetima dati svoj život, kad im je već dao svoju smrt? Zašto se ljudska slabost susteže vjerovati u ono što će biti, da će ljudi jednom živjeti zajedno s Bogom? Mnogo nevjerojatnije se već dogodilo kad je Bog umro radi ljudi“.

Najnevjerojatnije dakle već je učinio on. “Njegove nas rane iscijeliše” (Iz 53,5). Dopusti mu da se ta nevjerojatnost u svoj svojoj snazi ostvari u tvom životu. Vjerujemo da si u srijedu ljubeći Kristove rane iskusio što znači moliti cijelim svojim bićem, usnama, srcem, tijelom. Takva je i današnja vježba. Neka te ne zbuni spominjanje triju rana. Kroz povijest su se razvile i druge pobožnosti: prema pet i sedam rana Isusovih. To je u ovom trenutku manje važno. Nađi prikladan prostor i vrijeme za izvršiti ovu vježbu. Vidjet ćeš koliko je ljekovita. Ispruži ruke u obliku križa. I dopusti da tvojim tijelom poteče snaga one ljubavi kojom je Isus podnio muku križa. Ležeći na podu, dopusti mu da dotakne tvoje rane, radosti, boli, zataje, padove, sebičnosti, neizvjesnosti, strahove, pitanja, nadanja, planove. Neka se u sve njih, u sav tvoj život, duboko utisne otkupiteljska snaga Kristova križa.

·       U kapeli nakon večernje molitve leći na pod pred oltarom, ispružiti ruke u obliku križa i moliti: tri Očenaša na časti triju rana na križu visećega Isusa (Pokornička vježbe iz duhovne baštine prvih sestara Kćeri Božje ljubavi, 23).