VELIKI ČETVRTAK 

Meditacija

Veliki i sveti četvrtak. Molitvom psalama Službe čitanja i Jutarnje utkali smo se u vapaje i čežnju starozavjetnih molitelja: „Ustani, u pomoć nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!“ (Ps 44,27); „Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!“ (Ps 80,4), više je puta jutros prelazilo preko naših usana. Čežnje su to življene u babilonskom ropstvu koje imaju svoje uporište u sjećanju na silna Božja djela i njegove milosne pohode doživljene u prošlosti. Dirljivo je što na tu čežnju sâm Bog progovara čežnjom u posljednjem psalmu: „O, kad bi me narod moj slušao, kad bi Izrael mojim putovima hodio...svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz pećine“ (Ps 81,14.17).

Potresno je što je sâm Bog pronašao načina da ostvari susret vlastite čežnje s čežnjom njegovog odmetničkog naroda. Susret koji se zbio po smrti i slavi njegovoga Sina. Susret koji je od odmetničkog naroda učinio sinove i kćeri koji baštine onu istu slavu do koje je Sin Božji doveden po patnji (Heb 2,9b-10). Pritom umjesto ustajanja, Božji je Sin, kako nas podsjeća današnji sveti dan, odgovorio prigibanjem iz ljubavi do čovjekovih nogu, a namjesto pšenice i meda ponudio je svoje tijelo i krv. Tako, milošću, koju je u Hvalospjevu Izaija tek zazivao, mi bivamo svakodnevno obdareni: crpimo vodu iz izvora spasenja jer je među nama uistinu prisutan Svetac Izraelov (usp. Iz 12,3.6).

Molitva
Večeras ćemo biti pitani: „Razumijete li što sam vam učinio?“. Slabo, Gospodine, no znamo da si se prignuo jednako pred Ivanom, Petrom i Judom. Kako bi na neki način nosio teret odgovornosti Judine izdaje zapovjedio si mu ti sâm: „Što činiš, učini brzo!“ (Iv 13,27). Prignuo si se svojom ljubavlju do Petra obećavajući mu da će imati dijela s tobom znajući da će te triput zatajiti. Znamo, Gospodine, na tvoje je prigibanje moguće odgovoriti poput Ivana, živeći kao oni koji su od tebe ljubljeni, i još bolje znamo da je moguće odgovoriti izdajom koja ne uspijeva skupiti snagu ponovno te pogledati. Moguće je odgovoriti i zatajom te ti ipak dopustiti da nas ponovno pronađeš svojim pogledom.

Tom pogledu oprosne ljubavi i tvom prigibanju izručujemo danas svoj život, duboko osjećajući da samo ono što je od tebe ljubljeno može biti spašeno, da samo ono što je od tebe prihvaćeno može biti preobraženo, da samo ono što je od tebe pogledano može biti oprošteno, da samo ono što je od tebe dotaknuto može biti izliječeno. «Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti» (Hoš 14,5). Da, Gospodine, tako ti liječiš – ljubavlju. Tvoja je ljubav veća od svih naših proturječja, slabosti, kukavnosti, sebičnosti, nastojanja da sami čuvamo i da sami spasimo svoj život. Upravo kroz sve ove slabosti i grijehe ti ispisuješ povijest ljubavi s nama. Ispiši je danas. Ispiši je večeras.

 Popodne, u 16:00 sati, objavit ćemo pokorničku vježbu koja se nastavlja na ovu meditaciju.

«Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije», riječi su ovo koje će Isus večeras uputiti Petru želeći mu oprati noge. Dragi suputniče! Ako si roditelj onda vrlo dobro znaš što znači svakodnevno se prigibati pred djecom, trošiti vlastiti život da bi ona živjela. Ako si k tome majka onda najbolje znaš što znači dijete hraniti vlastitim tijelom. Daješ se do kraja bez obzira što dijete ne zna ništa i ne razumije ništa, a kasnije možda i ne želi znati ili razumjeti.

Vidiš, postoji Netko tko i za tebe, odraslog, još više čini. Taj netko je Otac koji daje vlastitog Sina da bi ti živio, taj netko je Božji Sin koji na križu te potom u svakoj euharistiji daje vlastito tijelo. I onda kada ne razumiješ i onda kada ne želiš razumjeti i onda kada zaboraviš. Postoji Netko tko se lomi kako bi ušao u tvoje tijelo i u tvoje slomljenosti, Netko tko se čini kruhom kako bi ušao u tvoj život i «iznutra» te pratio, oprao, hrabrio, jačao. O, neshvatljive li ljubavi Božjega Sina! To isto učinio je s Judom. Dao mu je zalogaj htijući ga pratiti čak i u njegovim tminama. Jer kriterij njegovog djelovanja nije ni zahvalnost ni razumijevanje već ljubav koja ljubi do kraja. Danas kada s ganućem slavimo spomen ustanove euharistije donosimo ti dvije pokorničke vježbe. Možeš napraviti obje, možeš samo jednu, možeš ih na neki svoj način kombinirati, prilagoditi, odabirući vrijeme, prostor, trajanje. Nemoj da ti prođe ovaj sveti dan, a da ne zahvališ za Ljubav koja se u svakoj euharistiji prigiba pred tobom, za Ljubav koja te u ama baš svim životnim situacijama želi pratiti, podići i dati ti svoj božanski život.

Pokorničke vježbe iz duhovne baštine prvih sestara Kćeri Božje ljubavi:

·       Promatrati pola sata veliku ljubav našeg božanskog Spasitelja koju je on, u noći prije svoje Muke, imao prema nama kada je ustanovio Presveti Oltarski Sakrament (Pokorničke vježbe, 165).

·       Kleknuti pred oltar i glasno reći: “O, Ti, ovdje u Sakramentu, skriveni Bože, oprosti mi moju nesabranost kod primanja Sakramenta Tvoje ljubavi“ (Pokorničke vježbe, 25).