VELIKI UTORAK

Meditacija

Veliki i sveti utorak. Da se zaustavio tek na svojoj zataji bio bi ostao malen, no jer Petar nije tako učinio prepoznavši svoju istinu u Božjoj oprosnoj ljubavi, sveti nas utorak uči da put ljudskog rasta i veličine prolazi preko suza i kajanja. Doista, na gestu ljudske zataje, te potom na mjeru ljudskih suza i kajanja, Bog odgovara umnogostručenom, božanskom mjerom oproštenja i ljubavi. Na ovakvo nas razmišljanje potiču evanđeoski tekstovi u kojima se spominje Petar. Prvi koji ističemo čita se na današnji sveti dan: “Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«” (Iv 13,36-38)

Često su puta upravo takve naše ljudske vjernosti – nevjerne, takve su naše ustrajnosti – nestalne, takva su naša obećanja – prazna,  takav je naš hod za Isusom – polovičan, nerijetko protkan vlastitim interesima, vođen kriterijem koristi. Utješno je da sve to Gospodin zna i svejedno ozbiljno računa s nama. Zna da su naše ljudske snage slabe pred Sotonom koji iskušava. „Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću“ (Lk 22,31-32). Utješno je i da onda kada se Bog čini dalekim, jer smo ga mi svojom zatajom napustili, da je On i dalje tu, da moli za nas, da ne malakšemo, da k sebi dođemo, da očvrsnemo. Doziva nas tako da u nama probudi ljubav: „»Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim. Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.«“ (Iv 21,15-17)

Trostruki izraz ljubavi za trostruku zataju. Jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha, kaže upravo Petrova poslanica (usp. 1Pt 4,8). Takva ljubav izražava se suzama: „I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: »Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I iziđe te gorko zaplaka.” (Mt 26,75) Bog se ne hrani našim suzama, ali do njegovog srca dopire kajanje iz ljubavi. Zato mu istočna liturgija u odnosu na Petra stavlja u usta sljedeće riječi: „Ali budući da ćeš gorko plakati, naći ćeš me blagim.“

Božje srce daje se pogoditi našim skrušenim srcem koje nema drugoga načina već očima izraziti svoju raskajanost. Sirijski su oci stoga govorili da se čovjek ponovno rađa upravo po očima koje su kadre zaplakati. «Nakon što te je tri puta zanijekao, Petar odmah shvati što mu bijaše rečeno i ponudi ti suze pokajanja. O Bože, budi mi milostiv i spasi me» (bizantska liturgija).

Dopustimo danas ovim evanđeoskim odlomcima da nam govore, da nas dotiču, da nas potiču na kajanje, da nas oblikuju, čiste i ljubavlju Božjom natapaju. Neka našem srcu i očima pomognu i riječi pokorničke pjesme koja se u ove svete dane pjeva u Postirima na Braču:

«Ako li suze srca skrušena,
Milost mi tvoju mogu vratit,
Dok živit budem,
Mojim očima plač obadvima neću sakrit.
Smiluj se nami Gospodine – smiluj se nami!»

 Molitva

Isuse Kriste, Božji Sine! Volimo se zamišljati poput Ivana, tvog ljubljenog učenika, tebi do krila, tebi uz prsa. Pa ipak, nakon što smo jučer vidjeli da nam Judina izdaja nije strana, danas se prepoznajemo u Petrovoj gesti. Oprosti za svaku našu laž, za svaku našu zataju. Toliko smo puta svojim riječima, djelima i odabirima nijekali ono što jesmo, a možda smo se još i više puta nastojali prikazivati onakvima kakvi nismo. Najžalosnije od svega je što smo sami u svoje laži vjerovali, što zbog njih nismo poput Petra plakali, pa smo onda u tim istim lažima nastavljali živjeti. Gospodine, ti sve znaš. Tebi je poznato da te volimo. Probudi u nama onu ljubav koja pokriva mnoštvo grijeha, izvuci iz nas suze kao odraz novoga srca i daj nam da živimo prijateljstvo s tobom ne kao kozmetički dodatak, već kao istinski odnos ljubavi, jer tvoja nas je raspeta ljubav već jednom i dvaput i svaki put spasila. I zalog nam je da će nas i u našim budućim padovima i izdajama ispočetka pronalaziti.

 Popodne, u 16:00 sati, objavit ćemo pokorničku vježbu koja se nastavlja na ovu meditaciju.

POKORNIČKA VJEŽBA:
Dragi prijatelju, jutros smo meditirali kako padovi, grijesi i zataje mogu biti prilika za rast. Taj rast prolazi preko suza i kajanja. Donosimo ti pokorničku vježbu koje su prve Kćeri Božje ljubavi prakticirale još prije 150 godina, a koja se odnosi na kajanje i suze svetoga Petra.
Svetoga Petra! Vidiš, moguće je postati svet unatoč padovima i zatajenjima. Uvjet je da se ne zagledaš u vlastite slabosti, već u Božju ljubav koja te izvlači iz tvojih slabosti. Koja te toliko obasipa da izaziva sram i bol. To je istinsko kajanje, kada se kaješ iz ljubavi.
Jutros smo u psalmu Jutarnje molitve čuli: „Svaka put dolazi k tebi pod teretom grijeha. Naši nas prijestupi taru, ti ih pomiruješ“ (Ps 65, 3-4). Možda nemaš pola sata za razmatranje, ali nemoj da ti prođe dan, a da se ne susretneš sa boli koju je sveti Petar kušao. Odaberi prikladno mjesto, vrijeme. Promotri svoje zataje. I još više, u njima promotri Božju ljubav koja te pronašla. Ako osjećaš da sam sebi ne možeš oprostiti moli Boga koji je ljubav da te po muci Isusa Krista pronađe, da te svojom ljubavlju natopi i preporodi.
• Nakon večernje molitve pola sata razmatrati gorko kajanje i veliku bol koju je sv. Petar osjećao zbog toga što je zatajio svoga Gospodina i Učitelja (Pokorničke vježbe, 157).