VELIKI PONEDJELJAK

Meditacija

Veliki ponedjeljak –  velik i svet zbog rasipnosti ljubavi Božje! «Za pričesnika tvoje tajne večere primi me danas, Sine Božji, jer ja neću izdati tajnu tvojim neprijateljima, niti ću ti poljubac dati kao Juda, već ti se kao razbojnik ispovijedam: Spomeni se mene, Gospode, kada dođeš u kraljevstvo svoje», riječi su to koje vjernici, slaveći liturgiju Ivana Zlatoustoga, izgovaraju prije svake pričesti, prije trenutka primanja najvećega dara kojega nam je Isus ostavio kao oporuku svoje ljubavi, prije primanja euharistije u kojoj nam Božji Sin daje samoga sebe, do kraja, sve što jest: Bog i čovjek. I nimalo slučajno, u tom se trenutku spominju Jude. Jer uistinu je teško shvatiti da bi netko na probijene ruke odgovorio dizanjem ruke. «O Juda, što te je potaknulo da izdaš Spasitelja? Je li te on možda isključio iz zbora apostola? Je li ti oduzeo karizmu liječenja? Je li te izbacio s večere kad si jeo s njima? Je li oprao noge drugima a prezreo tvoje? Oh, kakve si dobrote postao zaboravan! Dok se proglašava njegova neusporediva velikodušnost i veliko milosrđe, tvoja nezahvalnost potiče na prijekor» (Kathisma Velikog četvrtka). Oh Juda, zar ti je lakše bilo poljubac izdajnički dati negoli poljubac preporođenja primiti i tako dahom Božje milosrdne ljubavi ispočetka krenuti?

Ti odbijaš ljubav, a nama se u današnjem evanđelju ona objavljuje - u nedokučivoj ljudskosti Utjelovljene ljubavi Božje: posjet prijatelju prije muke križa, a potom Božja malenost, toliko velika da je kadra primiti ljudske izraze ljubavi, nježnosti, zahvalnosti. A uz njih, i sve patnje, križeve, odricanja i bolesti. I tako sve što kao ljudi darujemo, pridružiti svome daru i učiniti nas dionicima svoga uskrsnuća. «Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti» (Iv 12,1-39). Bila je to kuća u kojoj se primalo, darivalo, posluživalo, ali ne i uzimalo. Eto Juda, to je bio tvoj problem. Nisi znao primati, ni davati, samo uzimati. «Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: “Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?” To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo» (Iv 12,4-6). Nisi mogao prihvatiti Božje prigibanje do tvojih smrdljivih i grešnih nogu. Nisi mogao prihvatiti da Bog ne računa kao što računa čovjek. Nisi mogao prihvatiti da ova žena koja je Isusu pomazala noge računa kao Bog, ljubavlju bez računice. Trista denara – godišnja plaća rimskog vojnika! Nisi mogao prihvatiti rasipnost ljubavi Božje kojoj ćemo se za koji dan pred križem klanjati, a čija je slika upravo Marijina ispražnjena posuda. Ona je rasula libru dragocjene pomasti, a Isus čitav svoj život. Za mene, za tebe Juda. O Juda, ti se htio radije sam oprati, sam sebe spasiti, sam se za sebe pobrinuti. Oslanjajući se na svoje računice, prodao si Neprocjenjivoga.

Veliki i sveti ponedjeljak Božje rasipnosti! Prilika da u duši prebirem sva ona iskustva i u mislima izlistam sve one slike od kojih je satkan moj život, da se sjetim tolikih ljudi koji su računali u svome životu kao Marija i od čije sam računice ja živjela. Ljudi koji bili utjelovljenje Božje rasipnosti i besplatnosti. Koji su se prigibali do mojih nogu! Koji su prljali svoje ruke! Koji su, daleko od očiju svijeta, u skrovitosti svoga srca, činili smrdljive poslove da bi se kuća moga života punila mirisom besplatnosti i darežljivosti.

Molitva

Isuse Kriste Božji Sine, misleći o svemu ovome, osjećam sram jer sam puno više primila negoli dala. Promatrajući Judu, obraćam se tebi. Jer čudim mu se, a opet u njemu se prepoznajem. Imam i ja svoje računice. A ako i nisam uzimala, primala sam nezahvalno, zdravo za gotovo. I od Tebe. I od ljudi u kojima se tvoja žrtva i rastrošnost utjelovila. Neka stoga moja zahvalnost danas bude i moja molitva: da se božanski život koji sam po tvojoj žrtvi na križu primila i u meni zaodjene konkretnim ljudskim gestama. Pa da tako barem malo Tebi i drugima u zahvalnosti vratim. Da i ja darivam. Da netko od moje rastrošne ljubavi živi.

Popodne, u 16:00 sati, objavit ćemo pokorničku vježbu koja se nastavlja na ovu meditaciju.