Nedjelja Muke Gospodnje

Veliki i sveti tjedan! Velik i svet zbog količine patnje, velik i svet zbog križa ili pak zbog ljubavi?
O da, uistinu velik zbog smrti na križu našega Gospodina i Boga! No još veći zbog njegove ljubavi! Mnogi su patili, bili zatajeni i izdani. Mnogi su bili klevetani, izudarani i nedužni nasmrt osuđeni. No nikada, ama baš nikada nije viđena ljubav ravna njegovoj: Neizmjerna Božja ljubav u ljudskom izmrcvarenom tijelu! Ljubav koja je platila visoku cijenu, a za nas je besplatna. «On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge» (Fil 2,6-7). Premda bogat radi nas posta siromašan, da se mi njegovim siromaštvom obogatimo (usp. 2Kor 8,9).

Kršćani bizantskog obreda o ovoj stvarnosti danas pjevaju govoreći: «Na nebu sjedi na prijestolju, na zemlji na magarcu…Onaj kome je nebo prijestolje, a zemlja podnožje … Sin i Riječ Božja, onaj koji vječnost dijeli s Ocem…Onoga koga se kerubini ne usuđuju gledati, slavljen je od djece s palminim granama». To je ljubav, ljubav koja se prigiba, ljubav koja spašava, ljubav koja oprašta, ljubav koja zaboravlja, ljubav koja rađa. Kako je istok daleko od zapada, tako Bog udaljuje od nas i od samoga sebe bezakonja naša (usp. Ps 103,12). Kako je istok daleko od zapada toliko u njegovom srcu ima mjesta za nas. U probodenom srcu, u kojemu ćemo za koji dan promatrati mjesto našega rođenja i svakog preporođenja. U srcu iz kojega će se na nas izliti Očev dar, dar Duha Svetoga za naš novi život, za naše neke nove početke. Možemo stoga već sada u dubokoj zahvalnosti jecati, i klicati, i kajati se, i radovati se, i nadati se, jer uistinu ne postoji nešto što Bog ima, a da nam on to ne bi htio dati. «Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?» (Rim 8,1.32).

žNjegovo «sve» garancija je da nema ostavljenih, zaboravljenih, izgubljenih. Garancija da nema u meni samoj onoga što bi on zaboravio, ostavio, izgubio. Garancija je i da ne postoji uistinu ništa u njegovom srcu, a da to nije već postalo naše: «A ja bez straha iz Srca Gospodnjega prisvajam sebi ono čega nemam, jer je njegovo Srce prepuno milosrđa, a i probodeno je da milosrđe razlije. Proboli su njegove ruke i noge, a prsi mu kopljem otvorili. Otvoreno je skrovište Srca ranama tijela. Otvoreno je veliko otajstvo, otvoreno je milosrđe Srca Boga našega, po kome nas je pohodilo Mlado Sunce s visine. Stoga Božje smilovanje postaje meni zasluga. A što ako sam svjestan svojih mnogih krivica? Utjeha mi je da je krivica bila velika a milosrđe još veće» (sveti Bernard). Istočna liturgija o ovom srcu danas pjeva: «Mač se više neće okretati protiv nas, jer će tvoj bok biti kopljem proboden». Zato je ovaj tjedan velik, jer je veliko srce našega Boga, jer je veliko milosrđe njegovo koje nas, malene, čini velikima.

Molitva

Isuse Kriste, Božji Sine! Ako netko danas priupita što slavim, znaš što ću reći? Reći ću ljubav. A ako slučajno potom nastavi: zašto onda toliko govora o muci? Reći ću jer slavim onu ljubav koja je, kao što se ljubavi priliči, svoju vrijednost i svoju jačinu iskazala i na križu. A ako pak ne odustajući zapita: čemu tolika ozbiljnost? Reći ću jer je vrlo ozbiljno i stvarno, jer je veliko ono što si učinio za mene. A ja te samo ponizno i sramežljivo molim, Tebe koji krećeš na put ljubavi, da me svojom ljubavlju pronađeš pa da i ja, već danas, s tobom krenem. Da i sama u sve ovo povjerujem, da me tvoje milosrđe dotakne, da me svojom patnjom iscijeliš, da me stvarnošću svoga križa istinski preobraziš, da me svojom smrću iz svih mojih smrti izvučeš pa da uistinu ovaj veliki tjedan i u mom životu svu svoju veličinu iskaže.