Evanđelje 29. nedjelje kroz godinu donosi nam zgodu o pothvatu koji su farizeji naumili izvršiti. Oni su, naime, htjeli uhvatiti Isusa u riječi, tj. dovesti ga „pred zid“, natjerati ga da se javno očituje je li dopušteno dati porez caru ili nije kako bi ga, nakon njegova odgovora, uz pomoć svoga licemjerja, mogli raskrinkati i optužiti. Prije svoga pothvata čak su i vijeće održali kako da to učine. Znači da Isusov stil življenja, propovijedanja i ponašanja nije smetao pojedincima nego određenim grupama koje su imale priličan utjecaj i moć u društvu toga vremena. Da bi stvar bila tragičnija to je bilo u režiji farizeja, vrsnih poznavatelja i praktikanata Zakona. Poznavanje Zakona, predanost vjeri, uzorno i revno življenje pribavljalo im je velik ugled u narodu. Dakle, oni su dobro znali što komu pripada i nisu trebali Isusov odgovor da bi ispravno živjeli svoje građanske i vjerske obveze.

Isus je prozreo namjere farizeja i stoga ih je otvoreno nazvao licemjerima. Biti licemjer znači predstavljati se dobrim i ispravnim prikrivajući svoju pravu prirodu. On ih, dakle, jako dobro poznaje. Zbog toga im i ne daje jednoznačan odgovor. Obraća im se direktno i kaže im: „Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.“ Ne izbjegava dati odgovor, ali ih potiče da budu iskreni prema sebi. Jer oni koji ispituju je li dopušteno dati porez caru sami već posjeduju novac s carevim likom. Dakle, dajte caru što mu pripada, platite porez kao i svi drugi građani. Platite porez caru carevim novcem. Iako je na novcu carev lik, a on je onodobno smatran božanstvom, Isus ih upućuje da razluče kako caru pripada novac i ništa više. Dati Bogu Božje traži puno veći iskorak. Bog je iznad svih vladara, carstava, moći i bogatstava. Njemu koji je iznad svih i svega pripada sve. To znači dati mu sve jer na njegovu je sliku svatko od nas stvoren. Budući da smo na njegovu sliku stvoreni, pozvani smo biti njegova prilika u ovome svijetu.

Neka nas ovaj evanđeoski ulomak potakne da danas barem na tren razmišljamo o svojoj stvorenosti na Božju sliku. Ne zaboravimo čiju sliku u sebi nosimo. Upravo zato ničemu ljudskom ne smijemo robovati, nego živjeti slobodu kao djeca Božja. Dajmo Bogu, vratimo mu sve ono što je utisnuo u naša srca i živote.

Razmišljanje uz evanđelje 29. nedjelje kroz godinu (Mt 22, 15-22), god. A