Današnjom nedjeljom započinje vrijeme došašća, vrijeme iščekivanja i nade, vrijeme budnosti. Sam naziv ovoga vremena advent (lat. adventus=dolazak) kao i grčka riječ epiphaneia (=pojava) mogu imati mnoštvo značenja. U starini su se često koristila za opis dolaska božanstva u hram, za označavanje prvoga službenog posjeta nekog vladara nakon što je stupio na vlast, za carevo stupanje na prijestolje. Zanimljivo je da su kršćani, od najstarijih vremena, tu riječ koristili za nazivanje Kristova dolaska među ljude (rođenje, utjelovljenje) i za nazivanje njegova očekivanog ponovnog dolaska.

Očekivanje drugoga Kristovog dolaska u središtu je današnjeg evanđelja (Lk 21,25-28.34-36). Evanđelist Luka nam donosi prispodobu koju je Isus izrekao svojim učenicima te nam preko nje daje svojevrsne upute kako će to biti, što će tomu događaju prethoditi te kako se mi kršćani, vjernici za taj čas trebamo pripremiti.

U prvome dijelu prispodobe nabrojani su mnogi znaci koji će biti nagovještaj Kristovoga drugog dolaska. »Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i buke valovlja. Izdisat će ljudi zbog straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati.« Ovaj govor o znacima zapravo je Isusov odgovor na pitanje učenika koje su mu prethodno postavili jer su bili zaprepašteni najavom razorenja Hrama u Jeruzalemu. Zašto su znaci povezani sa suncem, mjesecom i zvijezdama? Zato što su u ono, pogansko, vrijeme sunce i mjesec bili štovani kao bogovi, a zvijezde (tj. nebesa) su poimane kao mjesta prebivališta nositelja vlasti (npr. faraona, rimskog imperatora). Svim je tim 'prirodnim i ljudskim moćima' Isusovim dolaskom došao kraj. Zbog propasti i svršetka onoga što se smatralo vječnim i neoborivim nastat će tjeskoba naroda, ljudi će izdisati od straha, sile će se nebeske poljuljati. Zašto će nastati takvo stanje? Zato što će ljudi izgubiti svoje sigurnosti jer sve ono što su držali svetim i neoborivim jest u svojoj biti ograničeno, nestalno, prolazno i nesavršeno. Odmah zatim slijede riječi ohrabrenja uz najavu dolaska Sina Čovječjega: »Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to počne zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.« Dakle, Sin Čovječji koji je i Sin Božji, doći će pobijediti silnike, moćnike, otkrit će pravo lice Boga, a samim time će se razotkriti lažni bogovi i božanstva te će zauvijek propasti, uminut će njihova snaga i moć. Svi ovi najavljeni događaji nemaju za cilj preplašiti nas, učiniti nas tjeskobnima, nego nas žele pripremiti da kad se sve to stane zbijate ne počnemo kukati, zdvajati i padati u očaj, nego da se uspravimo i podignemo glave jer se približuje naše otkupljenje. Uspravite se i podignite glave – ove su riječi konkretno ohrabrenje, pobuđuju snagu u trenucima kušnji i slabosti, ali su i temelj povjerenja u budućnost koja dolazi, kojoj idemo ususret.

Budući da se Kristovim dolaskom u oblaku s velikom moći i slavom približuje naše otkupljenje moramo paziti da naša srca ne otežaju, da ne budu zaokupljena i ispunjena jedino prolaznim radostima, zemaljskim brigama i neutaživim željama. Otežano srce suprotnost je čistomu srcu, srcu ispunjenu pravom i iskrenom ljubavlju. Otežano je srce usmjereno samo na sebe, zarobljenik vlastitih prohtjeva i usmjereno samo na sebe. Isus je za takvu situaciju pripremao učenike i poučavao ih kako se trebaju ponašati i što im je činiti: »Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.« Njegove su riječi, koje nam je prenio Evanđelist, poziv i nama danas da budemo budni, pozorni, da živimo i idemo u svijet otvorenih očiju, da biramo dobro te da u svako doba molimo jer kada molimo tada smo u kontaktu, razgovoru s Bogom. U svako doba moliti znači biti svjestan da je Bog uvijek i u svemu s nama, sa svakim od nas. On je Bog prisutni, on čeka na nas.

Što nam je činiti ovoga došašća? Iščekivati Kristov dolazak, ali ne u napetosti, nego uspraviti se i podignuti glave, s povjerenjem i u povjerenju kročiti prema budućnosti kojoj hitamo u susret.

s. M. Tea Barnjak, FDC

(Meditacija uz Prvu nedjelju došašća, 29. studeni 2015. – god. C)