„Vama koji slušate velim…“, za današnje evanđelje potrebno je slušati. Ponekad nam je teško čuti što govorimo mi sami, što nam govore drugi, a osobito što nam govori Bog. Razlog tome je najčešće ona buka koja se nalazi unutar nas samih i koja priječi razumijevanje drugoga, a često puta je i zapreka samom susretu. Zato sada pokušajmo otvoriti uši i u istini čuti Božju riječ.

Današnji ulomak iz evanđelja po Luki odmah pred nas stavlja težak zadatak, da ljubimo svoje neprijatelje ,blagoslivljamo one koji nas proklinju i molimo za one koji nas zlostavljaju. Možda se čini lako reći nekome da ljubi onoga tko mu čini zlo, ali kad se sami nađemo u takvoj situaciji znamo kako je teško poslušati Isusa i učiniti ono što nam on govori. Teško je jer zahtjeva napor, zahtjeva da se potrudimo i maknemo sebe i svoju bol i načinjenu nepravdu iz centra i da u taj centar stavimo Boga koji jedini može iscijeliti rane otvorene u nama i onima koji nam čine zlo, jer zlo neminovno uništava i žrtvu i počinitelja. Tuđe zlo nije izlika za zlo koje ja činim, jer bez obzira na situacije u životu pravilo ostaje isto, „kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.“ Ljubiti svoje bližnje i nama drage osobe nužno je i potrebno jer izgrađuje naše odnose i nas same čini boljima i sretnijima, ali isto tako je nužno da ljubimo i one od kojih nećemo dobiti ništa za uzvrat i koji tu ljubav i dobrotu neće uzvratiti. Ako se u ljubavi i dobroti ograničimo samo na mali krug ljudi, ne samo da priječimo milosti da čini velika djela po nama, nego na svoju dobrotu i ljubav stavljamo cijenu uzvraćanja istoga. A, „ako ljubite samo one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje?“  Isus nas opominje da se ne nadamo uzdarju ako se ograničimo u darivanju. Mi, koji od Krista primamo najveći dar bez ikakve zasluge i kojem, koliko god se trudili, ne možemo nikad dati uzdarje u mjeri u kojoj dobivamo, trebamo upravo to imati na umu kad god poželimo svoje darivanje ponovno ograničiti. 

Zato danas poslušajmo Isusa koji nam govori kako moramo dati da bismo primili, oprostiti da bi nam bilo oprošteno, ne suditi kako nam ne bi bilo suđeno, jer tek tada se možemo nadati uzdarju odozgor. U svemu što nam život donosi, osobito u trenucima kada osjećamo krhkost ljudske, sebične naravi imajmo na umu kako smo djeca milosrdnog Oca i kako se moramo truditi da kao što je on, budemo i mi milosrdni.  

Razmišljanje uz evanđelje VII. nedjelje kroz god. (LK 6, 27-38); god. C