Jednostavnost današnjeg evanđeoskog ulomka je zapanjujuća. Svaki redak koji ispred sebe nalazimo tiče se nas, i upravo nas, nas koji ga čitamo, koji ga slušamo, koji o njemu razmišljamo. Ne možemo mu se sakriti. Božja je riječ živa riječ, ona poznaje čovjekovo srce i njemu se direktno obraća. Ona bdije u nama i dok mi polako gasimo svjetla koja je nekada u nama vjera upalila. Ona i u gluhoći progovara. Božja je riječ jednostavna, ali ne i trivijalna. S njom se ne možemo poigrati samo kada nama to odgovara i onda je odbaciti. Ona donosi jasnoću, onu jasnoću koja s lakoćom važe naše misli, riječi i djela, čak i one koje nismo učinili.

Evanđelje danas naglašava dvije riječi: blago i jao. Svima nama dobro poznate. Možemo reći i svima nama kušane. Blago i jao su posljedice naših odluka, motiva, djelovanja. I nalaze se na kraju svakog našeg puta. Ne možemo im izbjeći. Nekada dođu prije, nekada kasnije, ali je njihovo događanje neupitno. Čitajući što nam Isus danas govori čini se da su naši životi i posljedice određenog načina življenja u suprotnosti. Onaj koji sada nema, gladuje, plače, trpi, jednom riječju - koji je nesretan, veliko si blago sprema za Božje kraljevstvo. A onaj koji ima, koji je sit, kojega hvale, taj zapravo nema ništa u Božjem kraljevstvu.

Upravo te riječi blago i jao pozivaju nas da sebe u njima nađemo. Jer one ovoga trenutka govore meni i o meni. Kad bih mogla prebrojiti koliko imam u životu jao, a koliko blago pa umiriti svoje srce i nastaviti spokojno živjeti znajući da je blago prevagnulo. Ali vjera nije matematika. Vjera je odnos, vjera je predanje u povjerenju, vjera je čvrstoća u ljubavi. Ne bez ijednog jao. Ipak, i kad dođe taj trenutak koji nas povlači prema dolje, u ništavilo trenutačnog zadovoljstva i uživanja, da znamo da onaj mali, tinjajući plamen Božjega glasa u nama ima veću snagu od velikog jada u koji smo upali. Ali moramo se u njega zagledati. Ne gasiti Božji glas, ne gasiti savjest koja nas vodi prema Isusovom blago. Božja riječ u našoj savjesti odzvanja, ona nalazi put kao rijeka koja i kroz planine utire svoj tok. Ona je blaga, ali i snažna. Ona je topla, ali i izričita. Okrepljujuća je i stalna. Ona je pravedna, ali i milosrdna. I upravo je u tome naša nada! U tome što je jednostavna. Nema prevare, nema skrivanja, nema izvrtanja, nema podmetanja, niti krivih sudova, etiketiranja ili ismijavanja, ponižavanja. Božja je riječ naš oslonac u svakom trenutku našeg života.

Razmišljanje uz evanđelje VI. nedjelje kroz godinu (Lk 6,17.20-26); god. C