Nije dovoljno moliti, treba se i boriti, rekao je sv. Maksimilijan Kolbe. Upravo ova njegova izreka može nam osvijetliti današnji ulomak iz evanđelja. Postoje tri ključna dijela ovoga neočekivanoga odgovora koji Isus daje na pitanje „Gospodine, je li malo onih što se spasavaju?“

Prvi od tri dijela Isusova odgovora sažima se u riječi borba. „Borite se da uđete na uska vrata“ i to zato što će mnogi tražiti da uđu, ali neće moći. Kada pogledamo, malo ljudi može proći na uska vrata i ona se često izbjegavaju jer zahtijevaju da kroz njih prođeš sam. Upravo i ova vrata, kroz koja i mi trebamo proći uska su i zahtijevaju borbu svakodnevnog života koja se odvija u samoći srca i odnosa s Bogom.

Drugi dio sastoji se od činjenice koja trijezni čovjeka i poziva na budnost i pripravu, a ta je da neće svi moći ući. Upozorava nas Isus što se može dogoditi. Gospodar kuće zaključat će vrata, a mi ćemo stajati vani i kucati, međutim, ostat ćemo vani jer nas Isus ne poznaje, iako smo jeli i pili sa Kristova oltara i slušali Njegovu riječ. 

I napokon, treći dio Isusova odgovora govori o Kraljevstvu Božjem. Gdje će to biti oni koji su ušli, a gdje oni koji nisu bili prepoznati, te su ostali vani. U Kraljevstvo Božje bit će pozvani ljudi sa svih strana svijeta, jer, Bog daje spasenje svakome čovjeku. Opasnost je za nas koji se smatramo Kristovima da ostanemo nepoznati Isusu te ostanemo vani gdje će biti plač i škrgut zubi.

Pa onda, što nam je činiti da ne ostanemo izbačeni, već da i mi sjednemo za stol u kraljevstvu Božjem? Upravo ono što je rekao i sv. Maksimlijan Kolbe, trebamo moliti i trebamo se boriti. Molitva pomaže u svim našim kušnjama i slabostima te blagoslivlja ono što je dobro i lijepo u našem životu budući da sve predaje Onome od kojega i prima, a borba služi da čovjek prevlada svoje zle sklonosti i nedjela te čini dobro svakom čovjeku iz ljubavi prema Bogu.  

Razmišljanje uz evanđelje XXI. nedjelje kroz godinu (Lk 13,22-30); god. C