Jožefa (s. Antonija) Fabjan rođena je 23. siječnja 1907. u slovenskom selu Malo Lipje, u župi Hinje, danas župi Žužemberk. Bila je treće od petero djece Janeza i Jožefe koja je prihvatila i troje starije Janezove djece nakon smrtnjegove prve supruge. Malu Jožefu krstio je župnik Franc Zbašnik drugi dan po rođenju u župnoj crkvi u Hinju. Prvu pričest primilaje župnoj crkvi u Žužemberku, a krizmana je u župi Ajdovec.

Otac je Janez rano umro, a majka Jožefa ostala je sama brinući se za osmero djece. Iako joj život nije bio lak, majka je utjehu i snagu za svladavanje svakodnevnih teškoća nalazila u molitvi, sv. misi i sakramentima. Jožefi je bilo jedanaest godina kada joj umire majka. Brigu o djeci tada preuzima rodbina. Jožefa je bila dodijeljena maminoj sestri, Mariji Poznik, ženi veoma pobožnoj i punoj milosrdne ljubavi. Od nje je naučila životno pravilo, kojeg se uvijek pridržavala: “Tko tebi učini zlo, ti njemu učini dobro”.

Jednoga dana povjerila je teti da želi u samostan, u Družbu Kćeri Božjeljubavi. I tako u travnju 1929. odlazi u Sarajevo te započinje svoj redovnički život.

Po Božjoj providnosti, učiteljica u novicijatu i pripravi za zavjete bila joj je sestra Berchmana, jedna od Drinskih mučenica s kojom će primiti palmu mučeništva. Privremene zavjete položila je 1932., a doživotne 1937. godine. Radila je na polju i u vrtu, u kuhinji i u praonici, dvorila bolesnike, no nikada se nije žalila­ na naporan rad. Bila je samozatajna, uslužna i potpuno predana volji Božjoj. Voljela je molitvu i žrtvu.

Sestru Antoniju četnici odvode iz samostana s Pala u zarobljeništvo s ostale četiri sestre 11. prosinca 1941. godine. Četiri dana nakon toga, 15. prosinca, umire mučeničkom smrću braneći svoje posvećenje Kristu, osobito zavjet čistoće kojega je te noći krvlju zapečatila. Drina je njezin tekući grob s kojega nam s. Antonija ne prestaje poručivati da se za istinske i neprolazne vrijednosti isplati sve žrtvovati – i vlastiti život.

Umrla je za Isusa kada je imala samo trideset i četiri godine.