Jožefa (s. Krizina) je bila druga kći u slovenskoj obitelji Bojanc. Rođena je 14. svibnja 1885. u selu Zbure, u župi Šmarjeti, nedaleko Novog Mesta. Istoga dana krstio ju je župnik Bartolomej Županc. Otac Mihael je 1891. otišao u Ameriku osigurati obitelji “bolji život” i nikada se više nijevratio. Majka Marija ostala je sama sa šestero male djece. Njezin najmlađi i jedini sin je umro kad mu je bilo šest godina. Majka je bila vrlo pobožna. Svaki je dan odlazila na svetu misu u crkvu udaljenu četiri kilometra od sela, a djevojčice su redovito nedjeljom bile i na prijepodnevnoj misi i na večernjici.

Dvije su sestre iz te obitelji, Angela i Jožefa, osjetile u srcu duhovni poziv. Jožefa je u Družbu Kćeri Božje ljubavi stupila u svojoj trideset i šestoj godini života u prosincu 1921. i dobila ime s. Krizina, a njezina mlađa sestra Angela (s. Alfonza) doći će tri godine kasnije.

Doživotne je zavjete s. Krizina položila 1925., a 1939. je na vlastitu zamolbu bila premještena, po drugi puta, na Pale. Ne znamo razlog te želje, ali naslućuje se tajni Božji plan. Sestra je više puta govorila: “Ja jako volim umrijeti mučeničkom smrću”.

Sestra Krizina je bila požrtvovna, savjesna, puna razumijevanja za mlade sestre, koje je često štitila od teških poslova. Trpljenje i nezaštićenost u djetinjstvu izgradilo je u njoj toplu i brižnu osobu, samozatajnu, požrtvovnu i nadasve blagu. Voljela je svoju redovničku zajednicu i Crkvu, molila za duhovna zvanja. Svakoga je poticala na molitvu, osobito na pobožnost prema Djevici Mariji, pa ju možemo nazvati učiteljicom molitve.

Sestra Krizina je 15. prosinca 1941. u Goraždu, u Bosni, svojom krvlju posvjedočila koliko ljubi Isusa i svoj redovnički poziv. Zajedno s ostalim sestrama – koje ni smrt nije rastavila – poziva sve nas na vjernost dokraja, i uz cijenu života. Dala je život za Isusa kada je imala pedeset i šest godina.