Današnje Evanđelje progovara o našim pokušajima razumijevanja spasenja i postizanja istoga. Vjerujem da se barem jednom u životu svatko od nas ozbiljno pozabavio razmišljanjem o spasenju, o vječnom životu. Pretpostavljam da smo se nekada bavili i pitanjem spasenja drugih te da smo olako donosili presude tko se možda hoće, a tko neće naći u kraljevstvu Božjem. Činjenica je da danas, nažalost, sve manje živimo za vječnost, a sve više nastojimo ispuniti i osmisliti sadašnjost, ovaj trenutak ovdje i sada i u tome smo jako kreativni. Vječnost i spasenje čine nam se dalekim, kao da za njih imamo još prilično vremena, pa čemu se onda unaprijed pretjerano opterećivati.
Pouku o postizanju spasenje Isus izriče na putu prema Jeruzalemu. I to čini tako da ne odgovara direktno na upućeno mu pitanje. A pitanje je glasilo: „Je li malo onih koji se spasavaju?“ Isus odgovara: „Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.“ Isus ne komunicira i ne funkcionira na način: pitanje-odgovor, problem-rješenje, bolest-dijagnoza, potreba-savjet. On nikada ne daje „jeftine i brze“ recepte kako nešto postići, nego svoje suputnike i sugovornike navodi da razmišljaju o smislu i biti života, o onome što je jedino potrebno, a iz toga onda proizlaze (ne)željene posljedice. Isus poziva da se bore da uđu na uska vrata. Očito da postoji neka mjera za ulazak, ako naglašava da su vrata uska. Mjera za ulazak u kraljevstvo Božje su naša djela, život ispunjen vjerom, zahvalnošću, trudom, zalaganjem. „Uska vrata“ – su simboličan poziv na obraćanje, a obraćenje uvijek podrazumijeva korjenitu promjenu životnih navika, prakse, uhodanosti životnog stila.
Isus je na putu prema Jeruzalemu. On ide svjesno ususret svojoj smrti. Na tome putu ne očajava i ne traži unaprijed sažaljenje ljudi za ono što ga čeka. Naprotiv, Isus ih poučava i naviješta kraljevstvo Božje. Ne govori da je lako u njega doći, ne umanjuje težinu postizanja spasenja, ali daje do znanja da je to moguće i da ima cijenu. Ta cijena je obraćenje, a ono je poziv koji možemo ili ne moramo prihvatiti, kao i ljudi njegova vremena. Nisu svi pristali uz njegovo naučavanje. Mnogi su ostali živjeti u ustaljenom načinu života i to često zbog čisto ljudskih i prolaznih kalkulacija.
I mi smo svi na putu. Naš je život putovanje određeno dvama točkama, rođenjem i smrću. Život je dar, kao što je i spasenje dar, ali svaki dar traži i uzdarje i to iz ljubavi prema onomu tko nam je taj dar dao. Mjesta kroz koja na svome životnom putu prolazimo su različita, a putovi nekad manje, a nekad više zahtjevni. Ne zaboravimo da je ovaj život na zemlji ulaznica za vječni život. Pokušajmo od danas, ako nismo do sada, tako i živjeti jer uska su vrata na kraju puta kroz koja trebamo ući. Znači da na tome putu sve suvišno treba otpasti te da ćemo ući samo s onim dobrima po kojima je bio proslavljen Bog, a naši bližnji blagoslovljeni, ohrabreni i pomognuti u svome hodu prema istome cilju.

Razmišljanje uz Evanđelje XXI. nedjelje kroz godinu (Lk 13,22-30), god. C