Živimo u vremenu kada je više nego ikada prije važno imati, a ne biti. Možda bi se netko mogao zapitati: 'Zar je stvarno tako? Ta ljudi su oduvijek težili za materijalnim stvarima?' Istina, ljudi su uvijek težili za materijom, za onim imati, da mi je više nego što ima susjed, više nego što ima moj rođeni brat, rodbina… Davnih dana i Propovjednik je izjavi (čitamo u prvom čitanju) sve je isprazno. Čovjek se toliko trudi prikupiti, izgraditi, imati … međutim zaboravlja da je bez svega toga došao na svijet i bez svega će toga i otići s ovoga svijeta.

            Teško je to danas razumjeti. Danas kada nam je sve na dohvat ruke, štoviše sve nam je vrlo brzo podložno, za sve imamo brzo rješenje. Bogu hvala pa je tehnologija napredovala, čovjek je iskoristio svoje darove i sam sebi olakšao život. Ali nije sve u tome. Čovjek je više od materije. U svojoj biti čovjek je duh, duša i tijelo. Čovjek teži za onim duhovnim, za sami Bogom. Nema veće sreće za čovjeka doli jednog dana biti u zajedništvu s Bogom i gledati Boga licem u licem.

            Teško je to razumjeti. No, današnja čitanja daju nam zadatak upravo o tome razmisliti. Ma je li sve u materijalnom? Što me istinski čini sretnim? U prvom čitanju Propovjednik je vrlo grub i isključiv, on kaže: sve je isprazno. U drugom čitanju sv. Pavao poziva nas da težimo za onim gore, da težimo za samim Kristom jer naš je život skriven s njime u Bogu. Želi nam reći da po Kristovu uskrsnuću imamo pravo na nebo, darovan nam je život vječni.

            Evanđelje nam donosi susret Isus s čovjekom iz mnoštva. Iako je došao poslušati što Isus govori, muči ga njegova egzistencija, svakodnevica: „Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.“ Nato mu on reče: „Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?“ I dometnu im: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“ Isus je još konkretniji: Kloni se! Čuvaj se pohlepe!

            Tekst evanđelja nam govori o devetoj Božjoj zapovijedi. Poziva na da sačuvamo siromaštvo srca. Isus traži od svojih učenika da Boga stave na prvo mjesto i sačuvaju siromaštvo srca. Da sve svoj pouzdanje stave u Boga u njegovu providnost. Da ne budu tjeskobno zabrinuti za sutra, jer Bog čuva svoje, brine o svojima. Počnemo li na takav način razmišljati uočit ćemo da od pouzdanja u Božje mudro vodstvo u srcu osjećamo čežnju upoznati i vidjeti onoga koji o meni brine. U nama se javlja želja za gledanjem lica Božjega.

            Kada se čovjek oslobodi onog materijalnog tada u prvi plan dolazi ono duhovno. Daj nam snage moj Isus da uvijek sačuvamo siromaštvo srca, svjesni tvoje ljubavi i brige za svakog čovjeka te da u nama nikada ne prestane izgarati čežnja za traženjem i gledanjem lica Božjega.

            Ne znamo ni dana ni čaša kada će zatrubiti Božja truba i kada će doći kraj ovozemaljskog života. Pitaj se danas: „Čije li će biti sve ovo što sam stekao u životu? Što od svega toga mogu ponijeti sa sobom“ i još bitnije „Hoću li biti u zajedništvu s Bogom u njegovu kraljevstvu?“

            Isusovo upozorenje danas je vrlo konkretno: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“

Razmišljanje uz Evanđelje XVIII. nedjelje kroz godinu (Lk 12, 13-21), god. C