Današnji je evanđeoski ulomak toliko bremenit sadržajem da je teško izdvojiti centralnu misao koja bi nas najdublje nadahnula tijekom ovoga dana. Mnogima je poznato da je „molitva“ tema koja na poseban način obilježava Evanđelje po Luki. U njemu nalazimo mnoga mjesta koja opisuju da je Isus u različitim situacijama molio, osobito prije važnih događaja.

Vjerujemo da su učenici imali priliku promatrati kako, gdje i kada Isus moli. I upravo je to jednoga od njih, kojega Evanđelist ne imenuje, nagnalo da mu uputi sljedeću molbu: „Gospodine, nauči i nas moliti!“ Na ovo pitanje Isus odgovara bez ikakve filozofije o molitvi. Jednostavno kaže: »Kad molite, govorite: Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!«

Nakon što je izrekao što trebaju moliti Isus u nastavku Evanđelja daje učenicima savjete i kako moliti: ištite, tražite i kucajte. Molitva, dakle, zahtijeva ulaženje u odnos s Bogom. Taj Bog nas ljubi i želi nam dati ono što nam je potrebno da dođemo k njemu, da dođemo u vječnost. Da bismo to ostvarili trebamo znati ispravno moliti, ali sama molitva nije dostatna. Molitva treba oplemeniti, prožeti i preobrazit naše slabosti i manjkavosti. Tu se posebno ističu: nedosljednost, olako odustajanje i malovjernost. Zato nas molitva treba učiniti ustrajnima (ištite), nepokolebljivima (tražite) i postojanima (kucajte).

Na temelju Isusove pouke o molitvi pokušajmo danas razmisliti o svojoj molitvi, što (sadržaj, razni molitveni obrasci) i kako molimo (načini):

• Što je za mene molitva? Je li samo neka obveza, lista zahtijeva prema Bogu ili je dijalog s Onim koji me ljubi?
• Koliko vremena uzimam za molitvu? Molim li svakodnevno ili tek kad osjetim potrebu?
• Od čega polazim u svojoj molitvi?
• Kako molim?

Razmišljanje uz Evanđelje XVII. nedjelje kroz godinu (Lk 11,1-13), god. C