Od najranijeg djetinjstva Majka Franziska njegovala je pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. U svojoj roditeljskoj kući redovito je molila krunicu pokraj žalosne Majke Božje koja se nalazila podno raspela koje je kasnije dala prenijeti u kuću Maticu. Upravo to raspelo sa žalosnom Gospom jačalo je Franzisku u njezinim bolima i u njezinu dušu vraćalo predanje i mir. Upravo u Mariji, Utemeljiteljica, doživljava bliski odnos između Utjelovljenja i Otkupljenja te naš poziv duboko ukorjenjen u tom otajstvu. Potaknuta time 1881. izabrala je Mariju pod naslovom „Majka (triput) divna“ za zaštitinicu Družbe i odredila da dan Gospe Sniježne bude naš glavni blagdan. 1884. primila je od pape Leona XIII. dozvolu da se u lauretanskim litanijama zaziv „Majka divna“ smije tri puta ponoviti. Za Majku Franzisku ovaj naziv obuhvaćao je sve veliko i lijepo što ljudi kažu o Mariji, a istovremeno i sva divna čudesa koja je ona sama opjevala u svome Veliča.

Marijina prisna povezanost s Isusom čini je našom zagovornicom, pomoćnicom i učiteljicom u ljubavi. Ona nam je kao djevica i majka uzor u življenju naših redovničkih zavjeta, duhovnog majčinstva i plodnog apostolata. Zagovor Majke Divne moli se u cijeloj Družbi, nju se časti i hvali, a ona se doista i pokazuje kao divna Majka Družbe Kćeri Božje ljubavi