Neki Grci koji se nalaze u Jeruzalemu uoči Pashe imaju konkretnu želju: vidjeti Isusa. Da bi ju ostvarili obraćaju se Filipu i mole ga: „Gospodine, željeli bismo vidjeti Isusa!“ Filip pak na njihovu molbu odgovara konkretnim činom. Odlazi do Andrije i prenosi njihovu molbu. Zatim njih dvojica zajedno odu Isusu i kažu mu.

Filip i Andrija u ovome odlomku imaju uloge posrednika između Grka i Isusa. Obojica nose grčka imena, vjerojatno su znali grčki jezik te dolaze iz istoga grada, iz Betsaide, iz miješane sredine. I njihovi su prvi susreti s Isusom također vezani uz „gledanje Isusa“. Andrija je zajedno s još jednim učenikom pošao za Isusom i ostao kod njega nakon što je na pitanje „Učitelju, gdje stanuješ?“ dobio odgovor „Dođite i vidjet ćete“ (Iv 1,39). Poslije ovoga događaja odmah je otišao po svoga brata Petra i doveo ga Isusu (usp. Iv 1,41-42). A Filip je odazvavši se na Isusov poziv pohitao Natanelu da i on „dođe i vidi“ onoga koga su našli (Iv 1,45). Za njihovo nasljedovanje presudan je bio ovaj osobni susret, neposredni kontakt, „gledanje Isusa“ izbliza. Možda je molba Grka probudila u njima sjećanje na njihov prvi susret s Isusom, koji je radikalno promijenio i odredio njihov daljnji život tj. preobrazio ga iz „gledanja Isusa“ u „hodanje za Isusom“, pa su zato odmah Isusu prenijeli njihovu molbu.

Isus ne komentira molbu Grka niti dolazak Filipa i Andrije, ali daje odgovor u obliku priče koja prerasta u monolog te objavljuje da je došao čas njegove proslave. Njegova je proslava skora smrt na križu odakle će sve privući k sebi. Indirektno je najavio križ kao mjesto gdje ga se može vidjeti, a osobni kontakt s njim ostvaruje se putem nasljedovanja njega, odlučujući se za isti put koji preko smrti vodi u slavu. Tu logiku izrazio je primjerom pšeničnog zrna koje da bi donijelo plod mora umrijeti.

Zašto Grci žele vidjeti Isusa? Evanđelist nam ne daje odgovor na ovo pitanje. Možda iz puke radoznalosti, zbog priča koje su o njemu kružile, zbog uvjerenja da je on drukčiji od mnogih filozofa, mudraca ili učitelja o kojima su čuli ili koje su susretali. U njihovoj molbi otkrivam i spoznajem čežnju za osobnim susretom. „Vidjeti“ u ovome kontekstu znači ostvariti osobni kontakt i doživjeti istinsku spoznaju. Uvjeriti se o njemu iz prve ruke. Isus nije odgovorio na njihovu molbu onako kako bismo očekivali, ali im je objavio gdje će ga moći gledati u „pravoj slavi“ ne ovoj koju mu svijet nameće. To je slava križa. Križ je Isusova konačna i prava objava, mjesto našega otkupljenja i njegova povratka/prelaska u slavu Očevu, onu vječnu i neprolaznu.

Razmišljanje uz evanđelje V. korizmene nedjelje (Iv 12,20-33), god. B