U Duhovnom centru u Granešini, u subotu, 18. travnja 2015. održan je susret za djevojke - osmašice, srednjoškolke i studentice. Okupile smo se iz raznih krajeva Hrvatske i Bosne: Koprivnice, Sv. Ilije, Granešine, Petrinje, Pleternice, Benkovca i Tuzle.

Poseban ton susretu dalo je i to što su bile s nama i kandidatice. Prigodno Godini posvećenog života u kojoj se nalazimo, tema susreta bila je ''Poznate osobe koje su prigrlile redovništvo'' a susret su na zanimljiv i kreativan način vodile i animirale s. Pia Herman i s. Vesna Lagetar.

Nakon molitve i međusobnog upoznavanja, rasporedile smo se u pet grupa tako što je svaka djevojka izvukla komadić raskidane naslovnice različitih časopisa. Da bi se ponovo složila potpuna slika svake naslovnice, svaka je tražila svoje ostale dijelove koji su zajedno činili cjelinu. Time nas je s. Pia uvela u temu susreta.

Najprije smo pogledali dokumentarni film „Bog je veći-Elvis". Film koji govori o majci Dolores Hart, koja je uslijed uspješne glumačke karijere, vodeće uloge uz Elvisa Presleyja te zaručničke veze, osjetila nezadovoljstvo holivudskom karijerom, napustila sve i posvetila se u potpunosti duhovnom životu. Slijedeći Božji poziv otišla je u benediktinski klauzurni samostan gdje je i danas živi. Ona je primjer kako se istinska radost, zadovoljstvo i mir osjete kada se odgovori na Božji poziv te kako Bog, koji čovjeku ostavlja slobodu odlučivanja, opet posve slobodno skreće odluke prema svojim planovima.

U kratkim video klipovima o Elviru Tabakoviću i don Damiru Stojiću mogle smo vidjeti kako i u našoj zemlji i u naše bliže vrijeme postoje osobe koje su ostavile sve, avanturistički, poslovni i uspješni život, studij pa čak i domovinu te pošle za Kristom jer su u njemu pronašle smisao svoga novoga života i potrebu donijeti Boga ljudima.

U skupinama samo razgovarale o svakoj od ove tri osobe uspoređujući njihove sličnosti i razlike u pozivu. Zaključile smo kako su oni zadovoljni, sretni i ispunjeni u svome pozivu, da ne žale zbog svoga izbora jer život u samostanu ne znači odricanje od ljubavi i radosti. Svaka je skupina istaknula da redovnički život nije besmislen jer ima smisao koji se sastoji u radikalnijem nasljedovanju Krista, svjedočenju i poklanjanju Božje ljubavi drugima, čineći je vidljivom u svijetu u kojem živimo. S. Pia nam je kratko posvjedočila i o svome pozivu i odazivu.

Nakon ručka slijedio je rekreativan dio kojega su osmislile kandidatice. Uz igru, smijeh i natjecateljski duh, pripremile smo se za drugi dio susreta u koji nas je meditacijom „Svatko je jedan cvijet" uvela s. Vesna. Tekst je govorio o cvjetanju svega cvijeća osim pupoljka jedne ruže koja se bojala odmah otvoriti. Svaka je od nas mogla prepoznati sebe ili osobine čovjeka općenito u otvorenosti ostalog cvijeća ili u tajnovitoj zatvorenosti ruže koja je nakon nekog vremena promišljanja i propitkivanja ipak stekla hrabrosti i povjerenja i otvorila svoje latice i tako spoznala ljepotu otvorenosti prema svjetlosti koju je još ranije živjelo i ostalo cvijeće. Tijekom meditacije, uz sebe smo imale tanjurić s vodom i papirnati cvjetić koji je na vodi otvorio svoje latice a u sebi je sadržavao biblijsku poruku. I dok su se dvoranom „širile" riječi pjesme „Samo Tvoja ljubav može učiniti da sve procvjeta", mogle smo duboko doživjeti kako je svaka osoba pozvana na otvorenost prema Bogu i ljudima. Premda je spremnost na to kod svakoga drugačija, ipak svatko u sebi po krštenju nosi Riječ i poticaje da se uvijek iznova otvara Božjoj ljubavi i da živi kako ga je Bog pozvao.

Vrhunac susreta bili su pokorničko slavlje kao priprava za sakrament pomirenja i euharistija. Fra Ante Bekavac svojim kratkim predavanjem podsjetio nas je na važnost redovitog pristupanja sakramentu ispovijedi u kojemu priznajemo svoje grijehe i slabosti te zadobivamo od Boga oproštenje i milost za dostojan kršćanski život. Istaknuo je kako Otac raširenih ruku prima izgubljena sina, tako i nas Bog po ispovijedi nanovo pomiruje sa sobom i sa Crkvom. U euharistiji, u kojoj je Krist otajstveno i stvarno prisutan crpimo izvor radosti i snage za svakodnevnicu. Nekoliko djevojaka pristupile su sakramentu pomirenja nakon čega smo zajedno sa sestrama sudjelovale na euharistijskom slavlju koje je fra Ante predvodio u samostanskoj kapeli. Poslije zajedničkog fotografiranja i pozdrava, zahvalne Gospodinu za ovaj dan, svaka je krenula svojem domu noseći sa sobom lijepo iskustvo, nova poznanstava i duboke poruke ovog susreta.

Antonija Ivančan

Studentica I. godine Katehetskog instituta