U petak, 1. svibnja, na jednodnevno hodočašće na grob svoje Utemeljiteljice krenule su iz Zagreba 34 sestre Kćeri Božje ljubavi. S njima je bilo i 12 suradnika laika koji u svom obiteljskom i profesionalnom životu žele živjeti karizmu i duhovnost Družbe čineći Božju ljubav vidljivom u današnjem svijetu.

Hodočasnici su zajedno sa s. M. Elvirom Tadić, provincijalnom glavaricom, u rano jutro, moleći i pjevajući krenuli prema Beču. Cilj hodočašća bio je, prema poticajima pape Franje za Godinu posvećenog života, gledati prošlost sa zahvalnošću, živjeti sadašnjost s velikom ljubavlju te prigrliti budućnost s nadom. Stoga su sestre krenule na hodočašće obnavljajući zahvalna sjećanja na svoju Utemeljiteljicu, na djela Božje providnosti koja su po njezinom životu postala vidljiva i konkretna, želeći se opet ispočetka nadahnuti na njezinoj otvorenosti Božjemu planu.

Prvo odredište bila je Kuća matica u carskom gradu Beču u kojemu je prije 147 godina započelo djelovanje Družbe Kćeri Božje ljubavi. Hodočasnice je dočekala s. Emanuela Čermak, provincijalna glavarica austrijske provincije, sa sestrama, a pridružile su se i sestre pristigle iz Poljske, Slovačke, Češke, Mađarske i Brazila, njih oko 150, te oko 50 pridruženih članova. Utemeljiteljica je okupila sestre u jedinstvu različitosti. Povezuje ih Gospodinov poziv, koji je svaka osobno čula i za koji su se u slobodi odvažile prionuti i tako posvetiti svoj život, povezuje ih njegovo izabranje i njihov odaziv. Osobito i bitno ih povezuje karizma Družbe i načelo koje je Majka Franziska ostavila kao zadaću svojim duhovnim kćerima: Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo. Sestre svoju Majku prepoznaju kao hodočasnicu u vjeri, odvažnu u prihvaćanju novoga i ostavljanju staroga. Ona je ustrajavala u hodu u nepoznato, postojana u osluškivanju potreba svoga vremena. Na njih je odvažno odgovorila osnivanjem Družbe Kćeri Božje ljubavi, zajednice sestara koje se napaja na izvoru božanske ljubavi. Zato je svrha ovoga hodočašća bila posjetiti mjesta toliko značajna, kako nekad tako i danas, za život Družbe: Kuća matica, crkva Majke Divne te samostan sv. Josipa i groblje Breitenfurt gdje Majka Fraziska s ostalim sestrama čeka uskrsnuće.

Prolazeći hodnicima i prostorijama Kuće matice te crkvom Majke Divne prisjećale su se sestre nebrojnih molitava, tjeskoba, nadanja i radosti koje je doživljavala Majka Fraziska i prve sestre koje su pratile sva osnivanja. Ovo je bila prilika za sestre da ponovo vide, dotaknu svoj početak, slavnu povijest, čije su baštinice, ali koju treba stalno ugrađivati u ono sada i prenijeti onima koji će tek doći.

Nakon kratkog posjeta Kući matici hodočasnici-pješaci uputili su se prema Bečkoj šumi, a ostali koji nisu mogli pješačiti ostali još kratko vrijeme u Matici, a zatim su prevezeni u Breitenfurt. Po dolasku hodočasnika u Breitenfurt, koji su hodeći kroz Bečku šumu pjevali i molili Gospodina da Majku Franzisku pribroji blaženima svete Crkve, slavljena je sv. misa u crkvi sv. Josipa koju je predslavio mons. Rupert Stadler, biskupski vikar. Slavlje su uveličale sestre i suradnici pjevajući, čitajući i moleći na različitim jezicima. Nakon euharistijskog slavlja i okrepe kod zajedničkog stola bila je formirana procesija od samostana do groblja, do kripte u kojoj se nalaze posmrtni ostaci blagopokojne Majke Utemeljiteljice i drugih vrhovnih glavarica koje su Majku naslijedile. Ne treba sumnjati da je osjećaj radosti rastao u svakoj sestri dok su se približavale kripti gdje se nalazi izloženi lijes sa posmrtnim ostacima Majke. Dojmljivo je bilo vidjeti sestre u molitvi i tišini okupljene oko svoje duhovne Majke.

U danima kušnje i tjeskobe, ali i istinskoga traganja i odgovaranja na Božji poziv, mlada učiteljica Franziska svoj život predaje Božjem vodstvu. Dugo je tražila svoj životni put dok ga nije pronašla i ostvarila u duhu poziva koji je Bog upisao u njezino srce. Željela je konkretnim djelovanjem njegovu ljubav učiniti vidljivom u svijetu pomažući potrebnima. Dobro je poznavala nevolje i probleme svoga vremena u zamahu industrijalizacije te s njom povezana društveno-ekonomska previranja u Europi koja su osobito pogađala i ugrožavala siromašne i neuke, one s ruba društva. Prepoznavši poticaj Božje milosti dolazi u Beč gdje se susreću suprotnosti ljudskih svakodnevica: bijeda i obilje, sigurnost i nesigurnost, blagostanje i oskudijevanje. U tom razdoblju mnoge djevojke dolaze sa sela u grad u želji da se zaposle kao radnice ili kućne pomoćnice. No te djevojke nisu bile jedini socijalni problem velegrada. Bilo je tu sirotinje zaboravljene i napuštene, toliko zapuštene djece za koju se nitko nije brinuo jer su roditelji morali teško raditi da bi preživjeli. Uvidjevši ove probleme tražila je načine kako bi pružila pomoć. Carskome Beču nedostajala je ustanova kakvu je ona zamišljala. Po karizmi primljenoj od Boga, postaje joj jasno da je njezin poziv i poslanje prihvaćati djevojke, koje su masovno dolazile u grad u potrazi za boljim životom, i biti im na pomoć u svim njihovim duševnim i tjelesnim potrebama. Na blagdan Marijina prikazanja u Hramu, 21. studenog 1868., Majka Franziska je primila odobrenje za osnivanje Družbe kojoj daje znakovito ime: Kćeri Božje ljubavi. Za geslo svoje Družbe odabrala je: Sve za Boga, za siromahe i za našu Družbu. U Beču je Fraziska započela socijalno-karitativno i odgojno-obrazovno djelovanje koje će za petnaestak godina, tj. 1882. godine prenijeti i u Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevo i na taj način tadašnjoj i sadašnjoj generaciji podariti veliku duhovnu obitelj, identitet i osjećaj pripadnosti. Nosila ju je želja da duhovnu svježinu unese u Crkvu i svijet. Njezin vizionarski i misionarski duh koji ju je doveo u Sarajevo ubrzo će okupiti djevojke s istim težnjama i tako je dobila prve suradnice. Osnivala je škole, zavode, ekonomije, internate i samostane. Uvijek s neograničenim pouzdanjem u Božju providnost ali i uz potporu službene Crkve i Carske kuće.    

Kratki prikaz života i djelovanja pokazuje da je Majka Franziska bila jaka žena, redovnica svoga vremena. Svoj život, prebogat ljubavlju i dobrim djelima, završila je 14. travnja 1894., u 61. godini života, nakon što je Družba bila učvršćena i od Svete Stolice priznata. Ostavila je iza sebe 600 sestara i 27 samostana diljem Europe. U Beču je 21. studenog 2005. otvoren dijecezanski proces za njezino proglašenje blaženom. Tim činom dobila je naziv: Službenica Božja Majka Fraziska Lechner. Duh Majke Fraziske i danas svijetli među njezinim sestrama. Evanđeoska karizma živi u njezinim kćerima koje joj rado hodočaste na grob i zahvaljuju za darovano ime: Kćeri Božje ljubavi.

Svoje zahvalno hodočašće sestre su završile posjetom središtu grada gdje se nalazi veličanstvena katedrala sv. Stjepana (Stephansdom), kulturni spomenici, mnoštvo crkava. Među mnogobrojnim građevinama osobitu pozornost privlači Hofburg, zimska rezidencija carske obitelji, u kojoj je Majka Franziska posjećivala cara Franju Josipa.

s. Sniježna Stjepandić, FDC