Isus, prije nego će podnijeti muku i umrijeti na križu, ostavlja svojim učenicima, a i svima nama, zapovijed, oporuku koju treba izvršavati. Ne samo jednom, ne povremeno i ne samo kada smo u povoljnoj prilici da ju izvršimo. Ova zapovijed trajna je zadaća svakoga tko se naziva Isusovim, ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Koliko jednostavno, a istovremeno teško. Čovjek koji je iz ljubavi stvoren i na ljubav pozvan, tako lako upadne u zamku da zaboravi ljubiti, dozvoli da u srcu potpuno utihne taj plamen i ide kroz život teškim korakom, jer kad sam ne ljubi, teško da vidi i razumije ljubav koja mu se daruje.

Isus zato ne samo da poziva na ljubav, ne samo da o njoj govori, nego on tu bezuvjetnu, ničim zasluženu ljubav daruje, živi, iz nje postaje čovjekom i zbog te ljubavi prema čovjeku ide na križ. Ima li većeg učitelja od onog koji životom pokaže što učenik treba slijediti? Kao što sam ja vas ljubio. Isusova ljubav, ona iskrena, duboka, čista, bez proračunatosti i potpuno radikalna u svom darivanju, primjer je svakom od nas kako treba ljubiti, kako treba živjeti.

Danas, dok promišljamo kakav je to Isusov učenik i po čemu se mjeri njegova vjernost, sjetimo se riječi koje nam je on sam ostavio: po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge. I kao što su za prvu Crkvu svjedočili kako se ljube, odabirimo i mi svakoga dana iznova biti vjerni Kristovoj riječi koja nas poziva da ga nasljedujemo u onoj ljubavi koja je za tebe i mene bila spremna umrijeti na križu i uskrsnuvši podarila spasenje svakom čovjeku.

Gospodine Isuse, daj da svakoga dana spremno dolazimo tebi, vrelu ljubavi i od tebe učimo ljubiti. Pomozi nam da svoju braću i sestre ljubimo, istinski se darujemo bratu čovjeku i tako svjedočimo da smo uistinu tvoji učenici, jer svakoga dana odabiremo činiti ono što ti od nas tražiš, ljubiti.  

Razmišljanje uz evanđelje V. vazmene nedjelje (Iv 13, 31-33a.34-35); god C