Vjerojatno ste se nekada našli u situaciji ili u okruženju u kojoj se sve što činite, govorite i radite, ili to kako funkcionirate i živite uzima kao povod i opravdanje za napad na vas i za osudu vaših stavova i vas kao osobe. U situacijama u kojima vrebači aktivno traže, čekaju, vrebaju ne bi li vas uhvatili u prekršaju njihovih samopropisanih pravila i normi ponašanja, govorenja i življenja, a u kojima su od Boga zadane vrijednosti posve izokrenute. U Isusovo su se vrijeme takvi „pravednici“ borili za Božja prava, a današnji se često bore protiv Boga a za „ljudska prava“ i pogubne ideologije nameću kao novo božanstvo. No nema gorega nego kada su samopostavljeni policajci i vrebači uvjereni da su njihovi propisi i „standardi“, identični Božjima te da oni štite Boga i njegove zakone.

Današnje Evanđelje kroz dva takva napada na Isusa pokazuje kako se Isus ophodi(o) prema takvima. O da, i on je bio pod neprekidnim nadzorom, kontrolom i nemilosrdnom kritikom „borca za Božja prava“ uvjerenih da trebaju Isusa preodgojiti i vratiti ga u krilo njihovog pravovjerja i pravodjelovanja. Isus zna s kim ima posla. Zna da takvi autoriteti ne dolaze od njegova Oca ma koliko se odijevali u halje pobožnih i imali puna usta molitava, posta i Božjega zakona, i ma koliko si prisvajali vlast osuđivati, isključivati i kažnjavati ljude. Isus jasno zna: da su od njegova Oca, prepoznali bi, slušali bi i slijedili Sina, znali bi da uopće ne smiju osuđivati ni suditi bližnje i ponad svojih propisa poštivali bi osobu kojoj treba pomoć. Da su od Boga, znali bi ispravni red smisla, prioriteta i vrijednosti.
U ova dva oštra sukoba Isusa s „borcima za Božja prava“ važno je uočiti da im se Isus ne podlaže već da njihov autoritet podlaže svome autoritetu. Pritom ih ne odbacuje, niti se da se uvući u široku raspravu, nego ih vrlo kratko pokušava primjerima iz Staroga zavjeta i zdravim razumom suočiti s besmislenošću i neodrživošću njihovih pozicija ne bi li uočili svoje višestruke zablude o Zakonu i o Isusovoj osobi. Na žalost, potvrđeno je pravilo da Božja riječ, razum i istina teško uspijevaju probiti tvrdoću i sljepoću oholosti laži i samopravednosti. Tako ni Isus ne uspijeva „probiti“ njihovu tvrdoću i okorjelost srdaca i umova. Još se snažnije ukopavaju u svoje pozicije, nemoćni i nespremni priznati opasnost i dubinu svojih zabluda.
Ovdje imamo važne pouke. Prvo, Isus im se ne podlaže nego nastavlja činiti ono za što je poslan i svjedočiti za istinu unatoč tome što protivljenje raste i što su mu vrebači počeli raditi o glavi.
Drugo, unatoč posve krivim interpretacijama Božjega Zakona ni njegove osobe, Isus se ne da uvući u besplodnu raspravu niti dokazivanje suprotnoga. A to su dvije zamke u koje mi vrlo često upadnemo kada se naše postupke, namjere i osobu krivo tumači. Isus ide dalje i vrši svoje poslanje bez obzira na cijenu koju će mora platiti. Treće, On služi jedino Ocu, jedino se Ocu podlaže i jedino njegovu volju vrši. Ovo je nama također teško slijediti jer smo uvjetovani strahovima i lažnim obzirima. No iz Isusova života vidimo da je to jedini ispravni put a da je sve drugo otklon od služenja Ocu s ciljem očuvanja samih sebe.
Ovaj nas evanđeoski odlomak itekako može i želi ohrabriti ako i kada smo u sličnim situacijama. Kolika god bila agresivnost, moć i snaga „borca za Božja prava“ ili „boraca za ljudska prava“, kolikim god lažima, manipulacijama, prisilama, prijetnjama ili stvarnim kaznama se sručili na nas, ukoliko smo temeljito pročistili sebe i svoje motive te uistinu stojimo u istini koja dolazi od Boga i u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, tj. ukoliko ne borimo za svoje interese ili iz vlastitih potreba, zabluda ili oholosti, možemo ostati u svojim stavovima i ne odstupati od njih, unatoč strahu, prijetnjama, zastrašivanjima i obeshrabrivanjima koji dolaze izvana ali i iz nas samih.

Također, tek će se kroz naše čvrsto (o)stajanje u istini, a ne kroz rasprave i svađe, dogoditi „da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas“, kako čitamo u drugome čitanju. Isus je umro ali je i uskrsnuo jer je svjedočio za istinu i jer nije htio odstupiti od poslanja koje mu je dao Otac, makar koliko ga koštalo. Potvrda kojom je Otac potvrdio i ovjerovio Isusa kao savršeno istinitog daje nama temelj, uporište i snagu ustrajati u našim iskušenjima i nevoljama sa samopravednicima oko nas i sa samopravednicima u nama samima.

Razmišljanje uz Evanđelje IX. nedjelje kroz godinu (Mk 2, 23 – 3, 6)