6. travnja 2019. u 5.00 ispred crkve na Puntamici, krenuo je autobus sa pedeset hodočasnika iz mnogih župa Zadarske nabiskupije na hodočašće „putevima bl. Drinskih mučenica“ u Sarajevo, Pale i Goražde, mjesta života i mučeništva s. Berchmane, s. Jule, s. Krizine, s. Antonije i s. Bernadete. Na putu do Sarajeva, predahnuli smo kod drage Gospe u Međugorju i zamolili je da bude s nama, da nas preporuči svome Sinu i prati nas na našem hodočašću baš kao što je pratila i naše sestre u životu i za vrijeme mučeništva. Nastavili smo put prema Sarajevu. Putovanje je bila prilika za naše međusobno upoznavanje, upoznavanje blaženih sestara Mučenicama, molitvu i pjesmu. Prije ulaska u Sarajevo hodočasnici su imali priliku čuti o životu i svetosti naše sestre Luke čiji smo grob posjetili i molili na njemu. Zanimljivo je da ne postoji ni jedan njezin pisani trag, ali već više od stoljeća uslišane molitve ljudi koji su joj se utjecali u zagovor, progovaraju o njezinom poniznom životu, potpuno predanom Božjoj volji i Njegovoj ljubavi. Nakon posjete grobu sestre Luke, zaputili smo se prema Katoličkom školskom centru „Sv. Josip“ gdje smo se smjestili u sobe te imali svetu misu u samostanskoj crkvi „Kraljice svete krunice“. Tamo se nalazi oltar bl. Drinskih mučenica pred koji smo donijeli pet crvenih ruža i pet svijeća kao simbol prinošenja naših nakana s kojima smo i krenuli na hodočašće. Srdačno nas je dočekala s. Ljilja, kućna predstojnica i s. Leonarda koja nas je vodila kasnije po Sarajevu i bila spremna pomoći nam u svemu tijekom cijelog boravka u Bosni. Svetu misu u subotu i u nedjelju slavili smo zajedno s hodočasnicima iz Zagreba te se ujedinili s njima i u molitvi u Goraždu.

U nedjelju, 7. travnja, nakon doručka uputili smo se prema Palama, mjestu gdje su živjele sestre Mučenice i iz kojeg su protjerane na četverodnevni križni put preko Romanije. U župnoj crkvi sv. Josipa, u koju su i Blaženice dolazile, sudjelovali smo na sv. misi. Bogu hvala da nam je Gospodin poslao dvojicu svećenika koji su predslavili svetu misu i bili na raspolaganju za ispovijed i molitvu. To su: p. Franek Kowal, župnik u Diklu i Kožinu i fra Božo Bugarija, franjevac iz drage nam crkve sv. Mihovila.

Nakon svete mise, krenuli smo prema Goraždu te putem molili križni put prateći sestre preko Romanije, iako smo mi bili u autobusu, a one na velikom snijegu i hladnoći strpljivo podnoseći uvrede i zlostavljanja. Pitali smo se kako mi nosimo svoje križeve i praštamo li kao što su i one oprostile svojim neprijateljima?

U Goraždu smo, u tihom prebiranju srca i molitvi, ušli na drugi kat današnje osnovne škole, a negdašnje vojarne gdje su blažene sestre bile zatočene i ispred koje su usmrćene noževima te bačene u rijeku Drinu. Pročitali smo izvješće pokojnog don Ante Bakovića o tom događaju i ponovno vapili da nas zagovaraju kod nebeskog Oca te zahvalili na daru njihova mučeništva. U litanijama smo se ujedinili s njima zazivajući Isusa: “Isuse, spasi nas!“ te se u procesiji uputili na obalu rijeke Drine koja je njihov tekući grob. Tamo smo molili i pjevali te zazivali Kristovu krv koja je pobijedila Zloga i s kojom se slila krv naših mučenica. Bili su to snažni molitveni trenutci! Katarina Knežević je kao predstavnica mladih sudionika planinarskog križnog puta Zadarske nadbiskupije, bacila u Drinu spaljena pisma koja su mladi pisali na križnom putu i tako im se utjecali u zagovor. Nakon molitve kod spomen ploče i obale rijeke Drine, imali smo zasluženi ručak. Na povratku smo odmorili na Vrelu Bosne u Sarajevu te krenuli prema Zadru ispunjena, radosna i zahvalna srca na svim milostima koje smo primili.