TEMA: VELIKI ČETVRTAK

I. OPĆI PODACI O SUSRETU

Trajanje: 60 min.

Metodički sustav: Interpretacijsko-analitički s elementima meditativno-molitvenim

Ciljevi:

-Upoznati povijesni razvitak Velikog četvrtka sve do današnjeg oblika i njegove bitne oznake

-Prepoznati da je srž kršćanske vjere i suobličenosti Kristu u poniznom služenju i ljubavi prema drugima

1. Oblici rada:

-frontalni

-individualni

2. Mediji komuniciranja:

-Sveto Pismo

-CD – player

-umjetnička fotografija

II. GLOBALNA STRUKTURA:

1-Molitveni početak

2-Najava teme

3-Izlaganje teme

4-Najava biblijskog teksta

5-Susret s biblijskim tekstom i zajedničko dijeljenje riječi

6-Molitveni završetak

III. TIJEK SUSRETA

1. Molitveni početak

Na početku susreta pozdravljam sudionike i predstavljam se te im govorim da ću ja voditi naš današnji susret. Zatim ih pozivam na sabranost i govorim da ćemo za početak otpjevati pjesmu Gdje je ljubav, prijateljstvo. Svatko će dobiti tekst pjesme u ruke kako bismo mogli zajedno pjevati.

2. Najava teme

Nakon pjesme govorim sudionicima da je naša današnja tema Veliki četvrtak na koji se dan i pjeva ova pjesma. Zašto? Čut ćemo malo kasnije u prvom dijelu našeg susreta u kojem ću prvo nešto reći o samom Velikom četvrtku, a u drugom dijelu razmišljat ćemo i proniknuti dublje u evanđeoski izvještaj koji nam donosi sutrašnje euharistijsko slavlje u Misi Gospodnje večere.

3. Izlaganje teme

Veliki četvrtak je osobit dan jer njime završava korizma, a u večernjim satima označava početak Svetoga trodnevlja. Nalazimo se, dakle, u srcu liturgijske godine kada kao kršćani proslavljamo ono otajstvo u kojemu je Krist „svojom smrću uništio našu smrt i svojim uskrsnućem obnovio naš život!. Ove svete dane možemo nazvati vrhuncem čitave godine jer se spominjemo djela otkupljenja čovjeka i Božje proslave. Već od 4. st. može se govoriti o Trodnevlju posvećenu slavlju Kristova prelaska s ovoga svijeta k Ocu. Vjerojatno su na to utjecali Isusova riječ o Joni koji boravi tri dana u ribljoj utrobi (usp. Mt 12, 40) i njegov govor o obnavljanju Hrama nakon tri dana (usp. Iv 2,19; Mt 26, 61). Još vjerojatnije je od toga da je odlučujuću riječ imala želja za susljednim slavljenjem različitih trenutaka vazmenoga otajstva, slijedeći evanđeosko izvješće. Kod sv. Augustina i sv. Ambrozija primjećuje se podjela na Isusovo raspeće, ukop i uskrsnuće. I liturgija u Jeruzalemu uvelike je utjecala na oblik slavlja Vazmenoga trodnevlja u cjelini, a odnosi se na klanjanje Križu, čitanje Muke, pranje nogu. Tijekom srednjega vijeka unosi se niz obreda kojima je teško pronaći i do kraja protumačiti izvorište: blagoslov uskrsne svijeće, blagoslov ognja, svečano prenošenje euharistije, razotkrivanje oltara, itd. Trodnevlje rimske liturgije ustrojilo se konačno oko 13. st. Papa Pio XII., 1951. započeo je obnovu Velikoga tjedna vazmenim bdijenjem. Smjestio je bdijenje u vrijeme koje mu pripada, a to je noć. Naime, kroz povijest se iskrivila praksa bdijenja te su se liturgijska slavlja slavila po danu.

Veliki četvrtak je imao različita imena: „peti dan u tjednu“, „Gospodnja večera“, „rođenje kaleža“. Današnja su imena raznolikija: u njemačkom govornom području za taj dan se kaže „zeleni četvrtak“, a neki taj naziv povezuju s glagolima „plakati, tužiti“ što bi bilo povezano s pokornicima. Zatim se govori o danu otpusta, oproštenja, svečanom četvrtku. Englesko pak naziv veže se uz zapovijed ljubavi i uz Isusovo pranje nogu učenicima. U 7. st. postojala su tri slavlja u rimskim crkvama: pomirenje pokornika, posveta ulja, spomen uspostave euharistije. Liturgija pomirenja pokornika kasnije nestaje, tako da se liturgija Velikoga četvrtka vezala uz ostala dva slavlja. Što se tiče ulja, ta se misa slavi samo u katedralama i to zbog praktičnih razloga. To je posljednja misa prije slavlja sakramenata inicijacije. Blagoslivlja se ulje za bolesničko pomazanje, a posvećuje katekumensko ulje i krizma.

Sveto trodnevlje započinje, kako smo već rekli, euharistijom Večere Gospodnje na Veliki četvrtak. U sadržaju Velikoga četvrtka čitamo gestu kojom se Isus predaje u smrt radi spasenja ljudi. On ispunjava Stari zavjet i židovski obred, dajući svoje tijelo umjesto jaganjca i svoju krv, da bi zapečatio konačni i vječni savez (usp. 1Kor 11,23 – 26). Izvješću o ustanovljenju euharistije pridružuje se i Ivanovo evanđelje o pranju nogu, kao potvrda Isusove ljubavi i izričaj poniznosti. Veliki četvrtak promatramo u svjetlu početka Evanđelja toga dana: „budući da je ljubio svoje, ljubio ih je do kraja“ i rečenice: „Dao sam vam primjer.“Gesta pranja nogu bila je izražaj gostoljubivosti i poznata je iz Staroga zavjeta, ali i iz prvih kršćanskih vremena. Nekada su se siromasima prale noge, prije negoli bi im se dalo jesti. Kao liturgijska gesta prvi put se javlja u Španjolskoj u 7. st. Ubrzo se tu našao i himan „Ubi caritas et amor“ (Gdje je ljubav, ljubav prava) koji se vezao uz dijeljenje hrane siromasima i oko 1000. god. ušao u liturgiju pranja nogu.

4. Najava biblijskog teksta

Govorim im: Sada će svatko dobiti evanđeoski tekst iz evanđelja po Ivanu koji ćemo čuti sutra na misi Večere Gospodnje (Iv 13, 1 – 15). Dijelim svima prisutnima tekst na listu papira i molim nekoga da ga naglas pročita.

1Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. 2I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. 3A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa 4usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. 5Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. 6Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" 7Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije." 8Reče mu Petar: "Nećeš mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." 9Nato će mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" 10Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!" 11Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi čisti." 12Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio? 13Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! 14Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. 15Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih."

5. Susret s biblijskim tekstom i zajedničko dijeljenje riječi

Nakon čitanja evanđeoskog teksta, govorim da ćemo ostati u šutnji desetak minuta i da u to vrijeme svatko zastane nad nekom riječi ili rečenicom koja je za njega važna, koja mu nešto osobno progovara i neka moli nad njom. Za vrijeme šutnje, u pozadini puštam meditativnu glazbu.

Poslije osobnog susreta s tekstom, pozivam sudionike susreta da se javi tko želi i podijeli s drugima svoja zapažanja, iskustvo ili ono što ga je nadahnulo. Zatim se nadovezujem na njihove odgovore i produbljujem razmišljanje o evanđeoskom tekstu. Tumačenje teksta uspoređujem sa slikom Siegera Ködera – Pranje nogu koja se nalazi na stolu za vrijeme susreta.

Ovaj evanđeoski odlomak govori o onom što Isus čini nakon oproštajne večere s učenicima. Opis pranja nogu govori nam da se Isusovo slavljenje Pashe s učenicima i riječi koje im je tada izgovorio i samo predanje na križ razumijevaju u svjetlu služenja. Isus je sluga najprije kod stola. Lomi i dijeli kruh, a zatim pruža čašu, kazujući da su razlomljeni kruh i čaša koja se daje znak njegova služiteljskoga predanja, znak tijela koje se predaje i krvi koja se prolijeva. Smrtna osuda pribijanja na križ i prolijevanja krvi bila je moguća samo za robove, kao što je i gesta pranja nogu pripadala robovima i slugama strancima. Dogodilo se nešto zbunjujuće: Isus, Gospodin i Učitelj, kako su ga nazivali učenici, odjednom ustaje. Kleči pred svojim učenicima i počinje im kao niži rob prati noge. Petar – vidimo to na slici – doživljava to šokantnim i opire se: „Ne, to neće ići. Ti si moj Gospodin i Učitelj. Nikad mi nećeš prati noge!“ Ovo jasno pokazuje Petrova gesta lijeve ruke:“Ne, nipošto!“ Ipak mu Isus govori: „Ako ti ne operem noge, nećeš imati dijela samnom.“ A upravo za ovim zajedništvom i čezne Petar. On želi biti skupa s Isusom. Želi imati zajedništvo s njim. Kruh i vino na slici upućuju na ovo zajedništvo. Petar je htio učiniti puno za Isusa. Ipak istinsko, pravo zajedništvo s Isusom postaje za Petra moguće kad Isus za njega smije učiniti nešto ovako šokantno: oprati mu noge. Zajedništvo s Isusom ne nastaje tako da mi učinimo nešto za Njega, nego onda kad pustimo da Isus učini nešto za nas, kad nam smije očistiti noge. Nogama dodirujemo tlo. Noge nas nose kroz život. Tako su ovdje noge simbol života. Isus hoće urediti i očistiti naš život. U Petrovu primjeru pozvani smo shvatiti da zajedništvo s Isusom ne raste našim postignućima. Zajedništvo raste kad pred Njega stavimo svoj život, upravo ono naše što bismo radije da nestane i zbog čega se sramimo: naše prljave misli, riječi i djela. Isus hoće oprati prljavštinu s naših „nogu“. Na slici ne vidimo Isusovo lice. Njega vidimo u ogledalu, u vodi, ondje gdje je sva prljavština Petrovih nogu. Isusovo lice uranja u prljavštinu. Slika nam time govori da nas u prljavštini koju je moguće oprati, u slabosti, u onome što posramljuje naš život, susreće Božja ljubav. Upravo to što nas smeta, što najradije ne bismo željeli vidjeti i zbog čega se sramimo je mjesto na kojemu u Isusu susrećemo Božje lice. U slomljenome, u krivnji i u nevolji Bog nam želi dati iskusiti svoju ljubav. Dopustimo večeras Gospodinu da prigne svoje koljeno pred nama kako bi nas oprao od svega što priječi i ranjava naše zajedništvo s njim. I samo tako čisti i oprani, možemo biti drugim ljudima svjedoci i djelitelji njegove služiteljske ljubavi i milosti koja oslobađa. Euharistija i djela ljubavi neodvojivi su načini spomena na Krista i neodvojivi načini Kristove prisutnosti u Crkvi. Evanđelist Ivan piše svoje Evanđelje na prijelazu iz prvoga u drugo stoljeće kada je u kršćanskim zajednicama počelo blijedjeti jedinstvo sakramentalnoga i služiteljskiga spomena na Krista. Zajednice su se prepustile zamci dostatnosti obrednoga spomena po slavlju euharistije. Zato Ivan ne opisuje Isusove geste i riječi za stolom oproštajne večere, nego samo gestu pranja nogu. Želi istaknuti ono što se počelo zaboravljati, ono što je počelo blijedjeti u spomenu na Isusa i u svjedočenju njegove prisutnosti. Spomen na Isusovo djelo otkupljenja Crkva ne vrši samo slavljem euharistije, zajedništvom kod oltara, nego i služenjem koje očituje Božju ljubav i blizinu svakomu čovjeku. Isusovo pitanje „Razumijete li što sam vam učinio?“ za kršćane je jednako snažno i obvezujuće kao i riječi za večerom „Ovo činite meni na spomen“. Isus i nama večeras želi reći da smo potrebni ljubavi i da ćemo biti njegovi učenici u mjeri u kojoj budemo djelitelji njegove ljubavi.

6. Molitveni završetak

Za kraj ćemo opet pjevati pjesmu Gdje je ljubav i prijateljstvo.

Priredila: s. Marija Beroš, FDC