Euharistijsko klanjanje - Bogati mladić (Mk 10, 17-22)

09.03.2016.

Bogati mladić (Mk 10, 17-22)

Pjesma: Klanjam ti se smjerno (PGPN, br. 850: 1., 5., 6. i 7 strofa)

Uvodna molitva

Gospodine Isuse,

po tebi je stvoren i posvećen svijet:

molimo te, obnovi u cijeloj Crkvi

vjeru i zanos svojih učenika.

Pomozi nam da u današnjem svijetu

stvaramo plodno ozračje za dijalog s tobom –

vjernim Učiteljem života i istinske sreće.

Oslobodi nas površnosti i tvrdoće srca,

da većom jasnoćom zasine ljubav

i životno predanje onih

koje si posebnim pozivom izabrao

za rast Crkve i posvećenje svijeta.

Sve nas otvaraj poticajima svoga Duha,

da zajedništvom i bogatstvom službi

objavljujemo spasenje i vječnu ljubav dobrog nebeskog Oca. Amen!

Evanđeoski ulomak: Bogati mladić (Mk 10, 17–22)

I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« ¹⁸Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! ¹⁹ Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«²⁰On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« ²¹Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« ²² On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.

Šutnja

Meditacija: Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?

Bogati mladić iz dubine srca upravlja Isusu ovo pitanje. On to ne čini zato što ne zna odgovor nego zato što Isusova blizina, njegov način postupanja, njegov odnos prema ljudima, budi u mladiću nova pitanja o smislu i svrsi života. Mladić je svjestan svojih sposobnosti, vlastite snage, životnih mogućnosti. No, njega ne zaokuplja toliko briga za život koji sada živi, zemaljska stvarnost. Njega zanima što mu je činiti da bude zauvijek sretan, da baštini život vječni, da bude dionik vječne sreće obećane onima koji se na zemlji trude, koji su vjerni zapovijedima i postojani u izvršavanju istih.

Vjerujem da i sami u dubini srca, u tišini, u samoći postavljamo Isusu isto pitanje: Što mi je činiti, što nam je činiti da baštinimo život vječni? Odazvali smo se na Isusov poziv, odvažili se na avanturu zajedničkog života kao oni koji ga izbliza slijede živeći po zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti. No, ponekad se u uhodanosti svakodnevnice zaboravimo upitati: Nedostaje li mi što? Živim li ovdje za vječnost?

Mladići i djevojke u našemu svijetu puni su snova, planova, postavljaju si životne ciljeve. Pokušavaju umnožiti svoje talente, biti dosljedni i odgovorni u svome životu, žele svoj život izgraditi na neprolaznim vrijednostima. Istovremeno osjećaju ponekad nemir, tjeskobu, strah pred budućnošću, teškoće i nesigurnost u donošenju životnih odluka. Često se pitaju: Što tražiš od mene? Što tražiš od mene Gospodine, danas? Čemu se od mene nadaš? Želio bih uskladiti život s tvojim namjerama, s tvojim najmanjim željama. Želio bih te moliti, gledati tvoje lice. Da čitam u tvojim očima sve što očekuješ od ovog dana koji počinje i koji mora biti tvoj. (J. Galot)

Pripjev: Svojom nas ljubavlju nađi Gospodine

Kratka stanka

Meditacija: Zapovijedi znadeš. Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.

Mladića je njegovo traganje za punim smislom života nagnalo da potrči pred Isusa, da klekne preda nj. Čini se kao da je sav u životnoj žurbi, kao da nema vremena odgađati odgovor na ono što ga muči. Mislim da se svatko od nas barem jednom u životu prepoznao u životnoj situaciji bogatog mladića. On je izvršavao sve zapovijedi. Ili je barem bio čvrsto uvjeren u to. Iako je obdržavao sve zapovijedi, on nije bio sretan. Tražio je sreću, težio je za puninom života. U sebi je osjećao težnju za puninom, a istovremeno se oslanjao na vlastite snage, na vlastite moći misleći kako će život vječni steći izvršavanjem propisa, a zaboravio je da nije bitno samo što čovjek čini nego i kako to čini, s kakvim raspoloženjem.

I mi koji smo se odazvali na Isusov poziv prečesto smo »puni znanja«. Znamo zapovijedi, poznajemo pravila, ali unatoč tomu često nismo sretni, ne osjećamo da je naš život potpuno ispunjen. Krenuli smo za Isusom jer smo htjeli nešto više, željeli smo jedan drukčiji svijet, a onda se umorimo izvršavajući samo ono što nam je zadano i skrupulozno se počinjemo držati samo toga. Zatvaramo se u svoje male svjetove, pokušavamo pronaći neki lakši put. Isus nas kao i mladića vraća na ono što je odavno poznato, na Božje zapovijedi, ali koje treba vršiti ne zato što su zapovjeđene nego zato što nas osposobljavaju za nešto bolje i više, za ljubav, za sebedarje.

Mladića si podsjetio na zapovijedi kao uvjete za ostvarenje vječnog života. Današnji mladi žive u svijetu koji promiče slobodu bez odgovornosti, život bez obveza, želje bez ograničenja. Mnogi, nakon vlastitog traganja, postaju svjesni kako takav život ustvari nije život nego životarenje koje ih je odvratilo pravoga puta, udaljilo od istinske sreće. Pomozi im da svoj život oblikuju prema tvojim zapovijedima, da svoju slobodu gledaju kao sposobnost i usmjerenost za dobro.

Što tražiš od mene, ako ne dar srca, trajan i potpun dar? Pokaži mi kako ljubav može rasti, kako ti se mogu više sviđati. Što tražiš od mene ako ne otvorenost svim tvojim mislima, duh koji sluša i srdačno očekuje tvoja nadahnuća? (J. Galot)

Pripjev: Svojom nas ljubavlju nađi Gospodine

Kratka stanka

Meditacija: Isus ga nato pogleda, zavoli garekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.«

Isus pristupa mladiću sasvim otvoreno. Najprije je pozorno saslušao njegovu muku. Zatim mu je posvjestio što je bitno za život. Nakon mladićeve konstatacije da je sve učinio Isus ga bez okolišanja upozorava na ono što mu nedostaje. Uočio je njegovu slabu točku: navezanost na bogatstvo. Zato on traži od mladića da napusti svoju sigurnost, bogatstvo na koje se oslanja te da krene za njim. Isus želi da mladićevo blago, njegovo srce ne bude vezano uz zemaljsko nego da bude usmjereno na nebeske darove. Prije nego ga je pozvao na ostvarenje prave sreće odricanjem od prolazne sigurnosti, Isus je mladića pogledao pogledom punim ljubavi. Mladićeva je gorljivost i revnost vjerojatno oduševila Isusa. Ali to nije bio razlog da Isus smanji ili poništi kriterij nasljedovanja, da umanji zahtjeve učeništva.

U ovome stavu mladića možemo također prepoznati sebe. Jednom davno smo bili spremni ostaviti sve samo zato da bismo mogli slijediti Isusa. Vremenom dobivamo potrebu ipak imati neku sigurnost, osloniti se na nešto. Kao da nam Isus i sve ono što nam je on darovao nije dovoljno. Našu pažnju, naše srce počesto ne zaokupljaju neke velike stvari nego upravo male, sitne, ponekad vrlo neznatne za koje mislimo da više bez njih ne možemo. To mogu biti i osobe koje počinju zauzimati mjesto u našemu životu koje im ne pripada.

I mi smo danas često zadivljeni pred mnogim mladim vjernicima koji se trude živjeti uistinu kršćanski, po Božjim zapovijedima. Međutim, uočavamo kako ponekad nisu spremni na velike odluke, opiru se pozivu koji osjećaju, nemaju snage za iskorak jer se boje da će time puno izgubiti-možda ugled, status u društvu, prijatelje, svoje vrijeme, vlastitu slobodu…

Nauči me razabirati po sigurnim koracima tvoj istinski glas, razlikovati ga od glasa koji bi me htio zavesti i udaljiti od tebe. Što tražiš od mene ako ne prepuštanje moje vlastite volje tvojemu božanskom htjenju, koje mudro vodi cijelo moje postojanje? S više molitava i razgovora ojačaj moju želju da slijedim u svakom času namjeru tvoje mudrosti, tvoje ljubavi prema meni. (J. Galot)

Pripjev: Svojom nas ljubavlju nađi Gospodine

Kratka stanka

Molitveni zazivi

Gospodine Isuse, zahvalni što si nas pogledao pogledom ljubavi i pozvao da idemo za tobom, ponizna i iskrena srca upućujemo ti svoje molitve:

1. Svim kršćanima pomozi da tvoje zapovijedi ne odbacuju kao ono što je nemoguće ispuniti i ono što ograničava njihovu sreću, nego da ih prihvate kao put prema pronalasku pravoga blaga.