Četvrta korizmena nedjelja, nedjelja laetare, daje predosjetiti radost Uskrsa kako bi olakšala korizmeni hod. S. Vinka Marović, učiteljica novakinja i s. Marina Petričević, novakinja međunarodnog novicijata naše Družbe u Grottaferrati (Rim) posjetile su korisnike staračkog doma Villa Fidelis sa željom olakšati im njihov korizmeni, ali i svakodnevni hod ususret Uskrslom.

Zajedno s korisnicima doma izrađivali su uskrsne svijeće, pronositeljice Kristova svjetla u vazmenoj noći, želeći da im svjetlo Uskrslog zasja u srcima i da im rasvijetli svakodnevicu koja je puna boli i težine koju sa sobom nose godine i bolesti, svakodnevicu koja je prožeta sjetom na ostavljeni obiteljski dom, svakodnevicu koja je željna blizine, topline, nježnosti…Oni patnju dobro razumiju. Govore to iskrene suze i riječi jednoga korisnika nakon nekoliko zajednički otpjevanih strofa pjesme Stala plačuć: “Nikada do sada nisam shvatio koliku je bol jedna Majka morala osjećati gledajući svoga Sina tako izmučenog i pribijenog na križ, pa i bok su mu proboli! Sada sam razumio!” Patnja nas čini osjetljivima za druge. Daje razumjeti druge. „Nijednog patnika, a da ga ne utješiš”, ponavljala je naša Utemeljiteljica Majka Franziska, zagledana u Krista Raspetoga.

Izrađene svijeće bit će zapaljene na Uskrs i to, prema riječima korisnika doma, za druge, za one koji su im u srcima, za pokojne članove obitelji. Eto ljubavi koja se rađa iz patnje i ne ostavlja za sebe. Eto Krista koji već svijetli u srcima!