Nakon što je pozvao četvoricu učenika, Isus se nalazi u Kafarnaumu, u mjestu na obali Galilejskog mora. Ovo je mjesto na poseban način obilježeno njegovom prisutnošću. Ovdje je propovijedao u sinagogama i brojne ljude izliječio.

Evanđelje današnje nedjelje donosi zgodu iz kafarnaumske sinagoge. Prema židovskome običaju svaki je muškarac mogao biti pozvan da tijekom vjerske službe u sinagogi objasni čitanja iz Staroga zavjeta. Subota koju opisuje evanđelist Marko bila je drugačija od mnogih drugih subota u Kafarnaumu. Te je subote Isus naučavao, tumačio Pismo. Poučavao je drukčije od ostalih. Poučavao je s posebnim autoritetom. Njegovi su slušatelji bili zaneseni. Slobodnije bismo mogli reći da su bili oduševljeni jer ih je učio drukčije od ostalih: „Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.“ Nije se skrivao iza nečijega autoriteta i nije se prizivao na autoritet Zakona ili Pisma. Nije se razbacivao riječima, obećanjima, frazama. Njegove riječi nisu puka obećanja. One su djelotvorne. Snaga i sila njegovih riječi pokazuje se u susretu s čovjekom opsjednutim nečistim duhom. Na Isusove riječi nečisti duh napušta čovjeka.

Pitanje koje nam se, čitajući današnji evanđeoski ulomak, nameće je sljedeće: Odakle Isusu vlast da poučava i ozdravlja? Odgovor na ovo pitanje dan nam je već na početku Markova evanđelja: „Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.“ (Mk 1,1). On je Sin Božji, a njegove su riječi i djela očitovanje vlasti koja dolazi iz Boga. Isus ta vlast nije dana nego je on ima zbog onoga što on jest kao Sin Božji. A sve njegove riječi i djela povezani su s navještajem kraljevstva Božjega u koje smo svi pozvani ući ostvarujući novo zajedništvo s Bogom i jedni s drugima.

Razmišljanje uz evanđelje IV. nedjelje kroz godinu (Mk 1,21-28), god. B