Poziv koji snažno odzvanja u današnjem evanđelju jest: Obratite se! Poziv je to koji, vjerujem, u nama ne budi baš najljepše i najugodnije osjećaje. Možda ponajprije pomislimo čega bi se to sad trebali odreći, što ostaviti i koji veliki životni zahvat napraviti. Pritom glagoli ostaviti, odreći, napraviti više rađaju predodžbe nekakve muke i napora negoli ispunjenog i ostvarenog života. Možemo se s pravom pitati: Kakav bi to bio Bog koji nam ne bi dopuštao želje, radost, puninu, ostvarenost?

Isus, zoveći nas na obraćenje, ne želi uništiti naše živote, zakinuti naše želje, umanjiti radost, naprotiv, želi nam dati sve to i još više, dati samoga sebe, dozvati nas u svoju blizinu, učiniti od nas ljude prisutne sebi i njemu. Zato, ubrzo nakon poziva na obraćenje, Isus ne govori učenicima ostavite mreže ili oca već ih poziva za sobom. To je obraćenje, poći za Isusom ili drugim riječima hodati za njim, dopustiti mu u svom životu da upravo On stoji ispred mene, On koji ne dokida želje već ih preobražava i preobražavajući ih i daje nam on što sami ne možemo ni zamisliti, ni poželjeti ni projektirati, čini od naših života remek djela Božje volje. Prisjetimo se samo nekog sna kojeg smo u životu imali hrabrost slijediti i pretvoriti ga u čin: ući u brak s voljenom osobom, postati otac ili majka, postati svećenik ili se posvetiti Bogu po redovničkim zavjetima, završiti željeni fakultet, baviti se onime što nam ispunjava i grije srce. Do bilo koga ili čega od nabrojenoga vodila nas je snažna želja, nada, vjera, ljubav, pred svojim očima mogli smo gotovo opipati sreću koja će nas jednog dana prožeti kad ostvarimo svoje snove. Pri tome se nismo previše brinuli radi grada u koji ćemo se možda morati preseliti, navika koje ćemo morati promijeniti, ljudi s kojima više nećemo živjeti, neizvjesnosti s kojom ćemo se buditi. Ima u ljudskom srcu dovoljno snage napustiti nešto samo onda kada pred nama stoji nešto više, ima snage čak napustiti i snove kad odsanjamo neki bolji. Još više sam uvjerena ima u ljudskome srcu snage kojom nas Duh Sveti jača i potiče da ugradimo svoje snove u Očev san o nama, zato učinimo to, obratimo se, obratimo se njegovom Sinu, obraćajmo mu se i dopustimo da nas On vodi svojim putevima, kako bi od naših života nastalo remek djelo Božje ljubavi.

Razmišljanje uz evanđelje Treće nedjelje kroz godinu (Mk 1,14-20), god. B