Na 4. korizmenu nedjelju, 31. ožujka 2019., u sarajevskom naselju Slatina obilježena je 129. obljetnica smrti sestre Luke Liengitz. Tom je prigodom na sestarskom groblju Betanija slavljena sveta misa kuju je predvodio kanonik dr. Darko Tomašević, dekan KBF-a Sveučilišta u Sarajevu, u zajedništvu s vlč. Žarkom Vujicom, župnikom župe sv. Petra i Pavla u Kaknju.

U prigodnoj propovijedi preč. Tomašević je povezao poruku misnih čitanja, u kojima je naglašena Očeva ljubav prema rasipnom sinu, sa životom s. Luke koja je u susretu s ljubavlju Srca Isusova prepoznala izvor svoje radosti i sreće unatoč teškoćama s kojima se suočavala. „Sestra Luka, za razliku od očevih sinova, nije imala problema s praštanjem. Nije imala problema ni s ljubavlju. Iako nije govorila hrvatski jezik, i stoga je većina potrebitih koji su navraćali do vrata samostana nije razumjela, ipak su razumjeli njezin jezik ljubavi kojim je svima pomagala,“ naglasio je preč. Tomašević. Nadalje je, između ostaloga,  kazao kako je sestra Luka nakon trogodišnjeg rada kao vratarica osjećala nostalgiju i želju za povratkom kući. „U toj teškoj situaciji klekla je pred kip Srca Isusova i Njemu s povjerenjem izjadala svoje teškoće. U tom susretu Srce Isusovo ju je ohrabrilo. U tom trenutku upoznala je Srce Isusovu. Nakon ovog milosrdnog susreta s Isusom,  život s. Luke se iz temelja promijenio: iz patnje izlazi sretnija i zauzetija,“ rekao je preč. Tomašević obraćajući se prisutnima s poticajem da i mi u svakodnevnom prepoznavanju Božjeg milosrdnog srca budemo i sami sposobni za milosrđe i praštanje.

Misnom slavlju nazočio je veći broj sestara Kćeri Božje ljubavi, kojoj je pripadala s. Luka. Došle su iz Kaknja, Travnika, Novog Travnika, Bistrice i naravno iz Sarajeva.  

Sestra Luka, iako je bila Austrijanka, spremno je prihvatila dolazak u Sarajevo, njoj nepoznat grad, nepoznat narod, običaji, nepoznat jezik. A ipak je sve razumjela. I svi su nju razumjeli, jer govorila je jezikom ljubavi. Ondašnji đaci Zavoda sv. Josipa, sarajevski siromasi i svi oni koji su prolazili kroz portu Zavoda, istinski su je voljeli. Nastavili su je voljeti i nakon njezine prerane smrti. Umrla je u 30. godini života. Nije ju više bilo na poriti Zavoda. Preselila se na Betaniju, «grad Isusovih prijatelja». A da istinska ljubav nikada ne umire, najbolje znaju oni koji su poznavali s. Luku. Umjesto na portu Zavoda, počeli su dolaziti na njezin grob i tu nastavili tražiti i nalaziti njezinu pomoć. Spontano je prozvaše sveta Luka, i tako ostade do danas.

Mnogi i danas, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, dolaze na njen grob, mole, pale svijeće i zahvaljuju. Potvrđuju to bezbrojne pisane ceduljice koje posjetitelji ostavljaju na njenom grobu. Potvrđuju to i današnji velik broj posjetitelja. Za ovu je prigodu, uz hodočasnike iz Sarajeva, posebno došla skupina hodočasnika iz Viteza, pod vodstvom s. Ankice Garić.

Nakon svete mise svi su zajedno izmolili opijelo za pokoju sestru Luku i za sve sestre ukopane u tom groblju. Vjernici su potom ostali u molitvi na grobu sestre Luke, a veća skupina njih je došla sestrama u sarajevsku zajednicu na druženje i osvježenje.