U subotu uoči Cvijetnice, 23. ožujka 2024., na sestarskom groblju Betanija, u predgrađu Sarajeva, obilježena je 134. obljetnica smrti sestre Luke Liengitz.

Kao i svake godine, i ovom je prilikom ovdje slavljena sv. misa koju je predvodio vlč. dr. Oliver Jurišić, profesor na KBF-u u Sarajevu i župnik sarajevske katedrale Srca Isusova, uz koncelebraciju vlč. Darka Endricha, odgojitelja u internatu KŠC-a.

U prigodnoj propovijedi vlč. Jurišić, nadahnut evanđeljem dana, govorio je o svrsi življenja u našim zajednicama, kako obiteljskim, bračnim, tako i crkvenim, odnosno redovničkim. Kazao je kako je današnje vrijeme, vrijeme kada se sve brzo raspada, kada ni jedna zajednica ne uspijeva opstati, ni obiteljska, ni bračne pa čak ni crkvena. Dogodi se, kaže vlč. Jurišić, da u našim redovničkim zajednicama u kojima očekujemo susresti Boga, često susretnemo nešto drugo, nešto suprotno tome. To se dogodilo i Isusu, o čemu nam govori današnje evanđelje. Upravo oni koji su trebali nositi sliku Boga, koji znaju tko je Bog, pismoznanci i farizeji, tražili su da se Isus ukloni. Da se ukloni Onaj koji nikada ništa nije učinio pogrešno, ništa loše, ništa opasno, dapače, činio je samo dobro. Nekima je takav smetao, nekima koji nisu mogli podnijeti da postoje dobri ljudi u zajednici, oni kojima nije stalo do karijere, moći, ugleda…, koji samo žele biti dobri. I mi iz svojih zajednica često uklanjamo one koji su „opasni“, koji nam smetaju, iako su sve svoje dali za tu zajednicu. Često se dogodi da baš takvi u zajednici stradaju, da ih ogovaramo, optužujemo, da im se rugamo… Pitamo se ima li smisla ostajati u takvoj zajednici? Gdje pronaći motiv, snagu da opstanemo u svojoj zajednici? Za to nam primjer i poticaj može biti s. Luka i sve sestre na ovome groblju. One su sve svoje dale za svoje zajednice, a njima je motiv za opstankom bio Bog, Onaj kojem su povjerovale. Zahvaljujući njima, mi smo danas ovdje na ovome groblju da im zahvalimo i da se nadahnjujemo na njihovoj svetosti, njihovoj beskompromisnoj odanosti Bogu. Samo ona zajednica kojoj je Bog temelj i smisao življenja, zajednica je koja će opstati i u kojoj je moguće opstati.

Mnogi i danas, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, dolaze na grob s. Luke gdje pale svijeće, mole i zahvaljuju. Potvrđuju to brojne pisane ceduljice koje posjetitelji ostavljaju na njezinu grobu, a koje sestre pospremaju u poseban arhiv. Potvrđuju to i današnji posjetitelji koji su, uz sestre iz Sarajeva i Novog Travnika, došli na grob s. Luke slaviti svetu misu.

Prelijep proljetni dan učinio je da su mnogi štovatelji s. Luke pješačili i više kilometara kako bi ovdje došli slaviti sv. misu, a potom duže ostati u molitvi kod, kako oni kažu, „svete Luke“.