Hosana...
Današnja nedjelja naziva se Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja.
Liturgija Cvjetnice započinje ophodom ili svečanim ulazom s grančicama palme, masline ili nekog drugog zelenila u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem.
Ova nedjelja odiše posebnom svečanošću i klicanjem, a o tom nam govori himan koji se pjeva upravo na ovaj dan: "Dan nam svečan osvanu, pun veselja svijet sav kliče..."
Na Cvjetnicu ujutro u nekim našim krajevima običaj je umivati se cvijećem. Evanđeoski odlomak koji se navješta u samom svečanom ulazu upravo je izvještaj o Isusovom svečanom ulasku u Jeruzalem, gdje ga dočekuje silan svijet kao Mesiju kličući i mašući granama te govoreći: "Hosana Sinu Davidovu!"
Ova nedjelja naziva se još i Nedjelja Muke Gospodnje.
Zanimljivo je primijetiti da današnja liturgijska čitanja počinju klicanjem, a završavaju mûkom.
U muku nas već na početku misnih čitanja uvodi prorok Izaija trećom pjesmom o Sluzi Jahvinu, patniku i pravedniku koji lica svoga ne zaklanja od pogrda, ali zna da mu Gospodin Bog pomaže i da se neće postidjeti.
Pripjevni psalam kao da se nadovezuje na proroka Izaiju navještajući do u detalje muku Gospodnju, završavajući pobjedničkim slavljem i hvalom Bogu.
U poslanici Filipljanima slušamo o Kristu Isusu, trajnom liku Božjem, koji je sam sebe ponizio i bio poslušan do smrti na križu. I zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime nad svakim imenom te se na to ime ima prignuti svako koljeno.
Svako ovo čitanje ukazuje nam na veliku patnju i muku, ali... i veliku poniznost i poslušnost pravednika, koja ipak na kraju završava proslavom Boga i njegovom pobjedom.
Ove godine slušamo izvještaj Muke Gospodina našega Isusa Krista po Marku.
Zasigurno smo ganuti slušajući potresne scene Isusove muke, od zavjere do ukopa. Možda osjećamo, kad sve to promatramo, da bi bilo najbolje zašutjeti.
Ipak, liturgija predviđa kratku homiliju.
Zaustavimo se i mi na trenutak promatrajući Kristovu muku koju je podnio iz ljubavi prema nama. Možda je ovo prigoda da i mi ispitamo svoju ljubav prema njemu koja se očituje u tome koliko smo spremni trpjeti za Njega i s njime. Mjera kojom mjerimo ljubav prema Isusu je ona mjera kojom ljubimo bližnje. Sam Isus kaže: "Što god učiniste jednom od ovih najmanjih, meni učiniste." Ili: "Što god ne učiniste jednom od ovih najmanjih meni ne učiniste." A najmanji su oni koji su na bilo koji način potrebni naše brige, suosjećanja, pomoći... Sveti Ivan u svojoj prvoj poslanici kaže: "Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti."
Ako pažljivo pratimo izvještaj muke vidjet ćemo mnoge likove, sudionike u Isusovoj muci. Možda nam oni mogu poslužiti da preispitamo svoje stavove, svoju ljubav prema Bogu koja je neodvojiva od ljubavi prema čovjeku.
Glavari svećenički i pismoznanci kuju urotu protiv Isusa kako bi ga uhvatili i ubili. Ponašamo li se možda i mi ponekad tako prema drugima, onima s kojima ne dijelimo isto mišljenje ili ih ne razumijemo pa sve činimo da ih maknemo iz svoga društva, ponašajući se prema njima kao da su mrtvi, da ne postoje?
Juda Iškariotski izdaje Isusa za malo novaca. Za koliko smo 'novaca' mi spremni izdati braću?
Petar obećaje Isusu da ide s njime i u smrt ako treba. Prvo nije mogao bdjeti jedan sat, a malo za tim bježi kao i ostali pa ga onda i zataji. Jesmo li i mi jaki na riječima, a dođe li čas da ih treba potvrditi onda se izgubimo, onda zaniječemo?
Pilat predaje Isusa da se razapne samo zato da ugodi svjetini. Branimo li druge do kraja ili odustajemo da bi se nekima drugima svidjeli i da ne izgubimo neke časti i vlasti koje mislimo da imamo?
Šimun Cirenac je prisiljen ponijeti Isusu križ. Pomažemo li nositi križ drugima drage volje ili ga nosimo jer smo na to 'prisiljeni'?
Prolaznici su izrugivali Isusa na križu. Kako se odnosimo prema onima koji puno trpe? Omalovažamo li njihovu patnju ili se možda i rugamo?
Isusa izdaleka prate žene koje su mu prije posluživale. One ne mogu ništa učiniti, samo mogu biti tu. Jesmo li tu za one koji su potrebni naše blizine, iako drugo ništa ne možemo učiniti?
Još su neki likovi koji nam nešto govore i koji nam mogu pomoći ispitati našu ljubav prema Isusu, a tako i prema onima s kojima živimo.
Izvještaj završava kako Josip iz Arimateje polaže Isusa u grob i dokotrlja kamen na grobna vrata, a Marija Magdalena i Marija Josipova su promatrale kamo ga polažu.
Možda nam se čini da ovaj izvještaj ne završava pobjedom i slavom kao sva čitanja današnjeg dana, no ove žene koje promatraju kamo ga polažu sigurno ne promatraju samo očima, nego i srcem. U njihovom promatranju i proživljavanju svega, kao da se već na grobu osjeća nada uskrsnuća. Kao da njihovo promatranje seže u daljinu, u ono što tek dolazi.
Ovaj tjedan koji je pred nama, a nazivamo ga Veliki tjedan ostanimo u dubokoj sabranosti i tišini, prateći Isusa od urote do uhićenja, od izdaje do zataje, od bičevanja do križa, od poruge do posljednje počasti, od groba do...
 

Razmišljanje uz čitanje Muke Gospodina našega Isusa Krista po Marku (Mk 14,1 – 15,47)