15. prosinca 2016.

Kao i prethodnih godina i ove smo godine, u raznim mjestima vezanima za život i smrt blažene s. Jule i susestara te u mjestima gdje danas žive i djeluju Kćeri Božje ljubavi, svečano proslavili spomendan bl. s. Jule i susetara mučenica.

Ove je godine ujedno 75. obljetnica njihove mučeničke smrti. Četiri sestre su u noći s 14. na 15. prosinca 1941., u Goraždu na Drini podnijele mučeničku smrt, a u mučeništvu im se 23. prosinca pridružila s. Berchmana, koja je ubijena negdje u šumi.

U nastavku pročitajte izvješća s ovogodišnje proslave spomendana koje je svečano proslavljeno u Granešini, Sarajevu, Sisku, Starom Petrovom Selu, Velikom Grđevcu i u Zagrebačkoj katedrali.

Granešina - župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije

Od 11. – 14. prosinca u župnoj crkvi rođenja blažene Djevice Marije u Granešini organizirana je trodnevnica  uoči spomendana bl. Drinskih mučenica. Trodnevnicu su animirale sestre zajedno sa suradnicima Božje ljubavi te roditeljima i djecom iz vrtića.

Vjernici se rado odazovu čašćenju Mučenica svakog petnaestog u mjesecu te su rado pozdravili i samu trodnevnicu. Nakon mise zaustavljali su se i mlađi i stariji i djeca pred slikom i relikvijarom kako bi ih počastili.

Na sam dana Blaženica svetu misu je predslavio vlč. Josip Balog, župnik koji je u propovijedi istaknuo hrabrost sestara koje su ostale u ratom zahvaćenom području iako im je bilo omogućeno otići u Sarajevo. Zajedništvo koje su one živjele primjer je ne samo boguposvećenim osobama nego i svakoj obitelji. Posebno je naglasio da Blaženice može i treba nasljedovati svaki vjernik a na to su posebno pozvane sestre Kćeri Božje ljubavi.

Na kraju je sve prisutne pozvao na molitvu, po zagovoru blaženih Drinskim mučenica, za duhovna zvanja u župi. Nakon mise sestre, suradnici i roditelji zadržali su se u dvorani Duhovnog centra uz okrjepu i razgovor.

Neka nas sve prati zagovor sestre Jule i susestara kako bismo živjeli skromno, veselo i radino zahvaljujući Bogu za sve što od njega primamo.

s. Ivana Ćurić, FDC

Sarajevo – crkva Kraljice svete Krunice

U svetištu blaženih Drinskih mučenica, u samostanskoj crkvi sestara Kćeri Božje ljubavi Kraljice svete krunice u Sarajevu, 15. prosinca 2016. svečano je proslavljena svetkovina blaženih s. Jule i susestara poznatih pod nazivom Drinske mučenice.

Euharistijsko slavlje u večernjim satima predvodio je mons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, uz koncelebraciju 20 svećenika. Sestrama Kćeri Božje ljubavi na Svetoj misi i pobožnosti Drinskim mučenicima pridružile su se brojne redovnice drugih družbi, bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i  Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“ iz sarajevskog predgrađa Vogošća predvođeni svojim poglavarima kao i brojni drugi vjernici.    

U ime sestara Kćeri Božje ljubavi riječi pozdrava biskupu Sudaru i svim okupljenima uputio je rektor crkve vlč. Ljubo Zelenika.     

U prigodnoj propovijedi biskup Sudar je govorio o čovjekovom odnosu prema smrtnosti. Podsjećajući na Isusove riječi apostolima na Posljednjoj večeri prema kojima nitko nema veće ljubavi od one da netko dadne svoj život za svoje prijatelje, istaknuo je da smrt čovjeku postavlja kraj svemu pa i prijateljstvu koje bi trebala potvrditi. Potom je, razmatrajući Isusov zahtjev odricanja samih sebe do gubljenja života kao dokaz ljubavi prema njemu i pripadanja njemu, kazao da je ljudskoj logici to teško razumljivo a još teže prihvatljivo „budući da nas je Bog za život vezao tako da, kad god je to ikako moguće, za život dajemo sve a život ni za što“.

Biskup Sudar je potom istaknuo da su, unatoč ovakvoga ljudskog odnosa prema smrti, prije 75 godina pet sestara mučenica slobodnim i svjesnim prihvaćanjem smrti, ušle u povorku „velikoga mnoštva, što ga nitko ne može izbrojiti“, čime su se uvrstile među one „koji su u blaženoj vječnosti susrele Boga kome su tako čvrsto povjerovale da su svoje živote, da bi ih posve zadobile, zbog vjernosti njemu, slobodno predale“. Pojasnivši da se njihova vjera pretvarala u ljubav i posvemašnje predanje onome kome su povjerovale i poklonile svoje živote, posvijestio je da su se s njime povezale neraskidivim vezom ljubavi koja se pokazala jačom od smrti. Istaknuo je da je Bog u mučeničkoj smrti, kojom ih je pridružio smrti i slavi svoga Sina, milost mučeništva darovao svima koji to žele prihvatiti kao poruku da dosljedan kršćanski stav i prema dobru i prema zločinu uvijek vodi do „vidljivih ili nevidljivih Drina, ali da na obalama uvijek čeka Bog, koji je sve to već prošao“.

„Uvjeren sam da nas Bog, i njihovom mučeničkom smrću, danas poziva da u svome ljudskome i kršćanskome doživljavanju i djelovanju rijeku Drinu i sve što ona simbolizira, umjesto prijepora i razdora, pretvaramo u poveznicu. Ona je, kao i sve rijeke ove Bogom dane zemlje, bezbroj puta nasiljem i zločinima onečišćena ali i krvlju nevinih i mučenika očišćena. Večeras nam je moliti zagovor Drinskih mučenica da ljudima i narodima ovih prostora, napose Srbima pravoslavcima i nama Hrvatima katolicima, podari mudrosti i milost obraćenja i pomirenja kako bismo smogli snage prepoznati se kao braća i sestre, jer djeca smo jednoga i jedinoga Boga“, kazao je na kraju biskup Sudar.       

U molitvi vjernika moljeno je, između ostalog, i za bolesnog svećenika don Antu Bakovića, svjedoka mučeničke smrti s. Jule i susestara.

Na kraju Svete mise svi nazočni izmolili su ispred slike Drinskih mučenica u lađi crkve  Molitvu za proglašenje svetima blaženih Drinskih mučenica. 

Proslavi je u ponedjeljak, utorak i srijedu prethodila trodnevnica sa Svetom misom i prigodnom propovijedi, a Misna slavlja predvodio je mons. Ivo Tomašević, generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Pola sata prije svake Svete mise moljena je krunica i litanije blaženim Drinskim mučenicama.

(http://www.ktabkbih.net)

Sisak – Katedrala Uzvišenja svetog Križa

Spomendan Drinskih mučenica svečano je proslavljen, u četvrtak 15. prosinca u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom Biskupije mons. Markom Cvitkušićem, supsidijarom katedralne župe preč. Milanom Begićem i vikarom katedralne župe vlč. Robertom Jakicom.

Misnom slavlju prisustvovale su i sestre iz sisačke zajednice Kćeri Božje ljubavi.

U homiliji biskup je podsjetio na mučeništvo s. Jule Ivanišević, s. Bernadete Banja, s. Berchmane Leidenix, s. Krizine Bojanc, s. Antonije Fabjan koje su na današnji dan, prije točno 75 godina ubijene od četnika u Goraždu i bačene u rijeku Drinu. „Njihova je svetost pred našim očima sjajna poput sunca. One privlače svojom snagom i hrabrošću, njih s pravom slavimo i molimo im se da nas zagovaraju da i mi budemo sposobni živjeti poput njih i ostvariti barem mali dio njihove hrabrosti. Kad se susrećemo s kršćanskim mučenicima, tada mi vjernici ne gledamo tek njihovu patnju i okrutnu, nasilnu smrt koju su morali pretrpjeti, već mi naše oči duše usmjerujemo u onaj uzrok njihove neslomivosti i divimo se njihovoj vjeri te dodirujemo cilj njihova mučeništva, a to je njihovo svjedočanstvo koje pokreće nove i nove kršćane da ustraju i vjeru i njihova vječna proslava. Ali mučeništvo se može za Krista podnijeti samo iz vjere. Doista, jedino zbog snažne vjere može se netko odreći života. Naime, i one su – kao i naš zaštitnik sv. Kvirin, bl. Alojzije Stepinac, bl. Miroslav Bulešić i toliki drugi kršćanski mučenici – bile stavljene pred izbor: odreći se Krista ili umrijeti. One su izabrale: ostale su vjerne Kristu i svojim redovničkim zavjetima“, rekao je biskup te je u nastavku donio što su o mučenicama rekli Stjepan Lice, s. Ozana Krajačić i živi svjedok tih događaja don Ante Baković.

Govoreći o svjedočenju Ante Bakovića, tada desetogodišnjeg dječaka biskup je podsjetio kako je upravo Baković jutro nakon smrti na obali Drine vidio izmrcvarena tijela mrtvih sestara te kako su četnici nakon što su počinili zločin nad sestrama došli u njegovu kuću, koja je bila prva do te vojarne, oprati svoje krvave ruke kod njih na obali Drine. „U svojoj knjizi 'Drinske mučenice' Baković pripovijeda da su četnici poslije više puta ponavljali da su se sestre neprestano samo molile Bogu i kaže: 'Možda su ipak predosjećale da ih čeka getsemanska noć i krvavi znoj.' Naš svjedok izvješćuje: 'Sestre su cijelo vrijeme dok su im četnici to govorili provele na koljenima, u suzama i molitvi, zazivajući Isusa. Bile su gluhe na sve što su im četnici kazivali. U jednom trenutku major Todorović prišao je jednoj sestri i rekao joj: Čuj, ludo, još si mlada i lepa. Zašto da ideš u smrt? … nitko te neće spasiti. Gdje je Isus da te spasi? Gdje ti je tvoj papa?...budi moja pa ćeš lepo živeti, a ako ostaneš toga tvoga Isusa, otići ćeš niz Drinu … A sestra umjesto odgovora samo plače i moli: Isuse, spasi nas! Četnik Blagoje je sam čin odluke i smrti sestara ovako opisao: Ušli smo u sobu i pitali ih: jesu li se predomislile… jedna je odgovorila, mora da je to bila njihova šefica: Za vas raditi hoćemo, ali s vama žive ne možemo spavati, jer ne možemo izdati Boga. Na to je komandant Boško Todorović rekao: A kako ste izdale kralja Petra' – i odmah dodao: Nema više razgovora s vama! Braćo četnici, navalite na njih… I onda dolazi čas na koji četnici nisu računali. Jedna sestra – bila je to njihova glavarica… u jednom je trenutku naglo otvorila prozor i doviknula: Sestre, za mnom! Isuse, spasi nas – i u tren odletješe sve četiri u ponor, odletješe kao anđeli u noć…' Poslije su ih četnici, polomljene, ubili svaku izbovši s više udaraca nožem… Tako su podnijele mučeništvo blažene Drinske mučenice, sestre Jula, Bernadeta, Krizina i Antonija, koje su mrtve bačene u Drinu 16. prosinca 1941. S. Berchmana pak ostala je na putu prema Goraždu, u mjestu Sjetlini i također bačena u Drinu 23. prosinca“.

Biskupova homilija

Biskup je rekao kako i današnja čitanja opisuju Drinske mučenice. „Prorok Izaija kaže: 'Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udata, kaže Gospodin... Tvoje će potomstvo zavladat narodima…'. Svi smo mi duhovno potomstvo Božje, a Boga su proslavili upravo oni koji su svoje živote dali za njega. Tako su i Drinske mučenice plodne, ne brojem svoje vlastite djece koju nisu imale jer su se zavjetovale na čistoću, ali i svi mi, braćo i sestre, jesmo i želimo biti djeca takve, njihove posvemašnje, čiste i hrabre ljubavi prema Bogu koja ih je nosila i dala im snagu da budu vjerne do kraja. Isusove riječi u današnjem Evanđelju govore o Ivanu: 'Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.' Gospodin govori o svetom Ivanu Krstitelju, ali ove bismo njegove riječi mogli primijeniti i na blažene Drinske mučenice. Što smo mi večeras došli vidjeti? One sigurno nisu bile ni 'trske koje vjetar ljulja' ni osobe 'u mekušaste haljine odjevene, u sjajnoj odjeći i raskošju'! Njihov nam je život doista proročki znak, one nas svojom porukom pogađaju u srce. Zato možemo reći da je dobro što je njihov blagdan prije Božića jer i one, kao što je to bio sv. Ivan Krstitelj prije dolaska Isusova, pripremaju put Gospodinu. One nas svojim životom i mučeništvom za Krista suočavaju s pitanjem, za koga mi živimo i što je nama toliko vrijedno da bismo mogli za to i život dati? Za njih je to bio Krist. I zato su velike, veće i od Ivana Krstitelja koji je doduše 'najveći rođen od žene', ali one su velike jer su makar i 'najmanje u kraljevstvu Božjem' sada s Gospodinom, kamo i nas pripremaju doći“, zaključio je biskup.

(http://www.biskupija-sisak.hr)

Staro Petrovo Selo

U župi sv Antuna Padovanskog Staro Petrovo Selo, rodnoj župi bl Jule Ivanišević, jedne od Drinskih mučenica, u četvrtak, 15. prosinca, svečano je obilježena 75. obljetnica mučeničke smrti Drinskih mučenica, časnih sestara iz Družbe Kćeri Božje ljubavi.

Vjernici staropetrovoselske župe, a posebno Godinjaka, rodnog mjesta sestre Jule, za obljetnicu su se pripremali molitvenim programom od 25. studenog, od rođendana blaženice. Svakodevno su molili u kapeli svetog Luke u Godinjaku, a u mjesnom Društvenom domu slavljene su povremeno svete mise, koje su služili svećenici rodom iz staropetrovoselske župe.

Pobožnost bl Juli Ivanišević završena je u četvrtak, 15. prosinca, kada je u župnoj crkvi svečano euharistijsko slavlje predvodio požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević, u koncelebraciji s arhiđakonom Posavskog arhiđakonata Požeške biskupije i staropetrovoselskim župnikom, msgr. Antunom Prpićem, s dekanom Novokapelačkog dekanata, prečasnim Goranom Mitrovićem te svećenicima ovog dekanata i svećenicima rodom iz župe Staro Petrovo Selo.

Na obljetnicu mučeništva drinskih mučenica u Staro Petrovo Selo stigle su i časne sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi iz Zagreba i Pleternice, ali tradicionalno i pješaci iz župe Kraljice svete kruncie Nova Gradiška.

Višnja Mikić

Veliki Grđevac

Euharistijsko slavlje prigodom proslave spomendana bl. Drinskih mučenica u četvrtak, 15. prosinca, u rodnoj župi blažene s. Bernadete Banja u Velikom Grđevcu, predvodio je bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak. Misi su nazočile sestre Kćeri Božje ljubavi iz Križevaca i Zagreba predvođene s. Gordanom Igrec, provincijalnom glavaricom.

Proslavi spomendana prethodila je trodnevna duhovna priprava koju su predvodili u ponedjeljak 12. prosinca vlč. Josip Starčević, u utorak 13. prosinca vlč. Dejan Tot te u srijedu 14. prosinca vlč. Tomislav Pavlović.

Zagreb – Zagrebačka katedrala

Svečanim euharistijskim slavljem koje je u zagrebačkoj je prvostolnici u četvrtak, 15. prosinca predvodio rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč.  Anđelko Košćak, proslavljen blagdan blaženih Drinskih mučenica. U koncelebraciji je bilo desetak svećenika, među kojima i rektor Međubiskupijskog sjemeništa  vlč. Matija Pavlaković, postulator u kauzi za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja, gvardijan franjevačkog samostana na Kaptolu fra Zdravko Lazić, te duhovnik bogoslovije vlč. Vlado Razum. Misi su uz mnogobrojne vjernike nazočile članice Družbe Kćeri Božje Ljubavi predvođene provicijalnom glavaricom s. Gordanom Igrec, te Suradnici Božje Ljubavi.

Uvodeći u slavlje, preč. Košćak je rekao „danas slaveći mučeništvo, slavimo život. Spominjući se danas blaženih Drinskih mučenica spominjemo se onih redovnice koje su zagledane u Krista pronašle smisao svoje patnje, muke i svog redovničkog služenja“.

U homiliji se rektor Košćak usredotočio na misno evanđelje, posebno na riječi „hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“, jer „tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko život izgubi poradi mene, spasit će ga“ te upitao „jesu li se te, ili možda neke lakše riječi utisnule u srca naših blaženica“. Naime, „hoće li tko za mnom“ to je početak kojega nam Gospodin upućuje kao poziv da idemo za Njim, da se ne bojimo, jer nas On poziva i pokazuje put. On zna što želi s nama, Njemu je znano naše poslanje, na nama je samo prihvatiti Njegov poziv, a naše sestre su prihvatile poziv, i krenule na Njegovu riječ, rekao je propovjednik.

Nadalje, je posvijestio kako je život tih redovnica bio običan, bile su to sasvim jednostavne redovnice, „jednostavne po vršenju službi u Družbi i mjestima gdje su bile poslane. Ništa osobito, a opet toliko važno kada je netko spreman prihvatiti upravo takav posao, činiti ono što naizgled svijeta, pogotovo današnjeg svijeta izgleda toliko nisko, beznačajno, nema korist, gotovo da se od toga ne može niti živjeti, a kamoli steći neki ugledu društvu. One su to vršile, zasigurno jer su se u sebi uvijek vraćale na početak Božjega poziva, da su potaknute Kristom  svakoga trenutka spremne služiti Gospodinu u bratu i sestri kojima su bile poslane“.

Sestre su služeći Gospodinu svakodnevno prepoznavale da ponajprije svojim životom trebaju biti istinske svjedokinje Božje ljubavi, ne tražiti neku svoju korist, ugled u društvu, u Družbi, ili drugdje, nego ponajprije svakoga čovjeka privoditi Kristu, oduševiti ga za Krista i na taj način ispunjati svoje redovničko poslanje u ovom svijetu, dodao je preč. Košćak.

Nadalje je podsjetio kako se upravo danas spominjemo 75. Obljetnice njihove mučeničke smrti.

Toga dana, 11.prosinca 1941. vršeći jednostavne poslove i službe zatekle su se u vrlo teškim okolnostima. Zlo uvijek nekako na osobit način prilazi onima koji žele biti vjerni Gospodinu, istini, vršeći djela ljubavi, služeći čovjeku, služeći onima koji su potrebni Božje blizine, Božje dobrote, koji si počesto ni sami ne mogu pomoći. No, zlo želi to spriječiti i nametnuti neka druga pravila, i tako je bilo. Sestre su bile istjerane iz svoga samostana u snijeg, a samostan je uništen i zapaljen. Tako je sve ono lijepo i plemenito što se u tome samostanu na Palama gradimo i služilo čovjeku bilo uništeno, a zločinci su se htjeli naslađivati nad životima sestara koje su davale život tom samostanu i svima kojima su bile poslane. One su znale da to neće dobro završiti, ali su se pouzdavale u Gospodina. Dovedene na mjesto Golgote, na mjesto gdje će položiti svoj život, ponovno su im progovorile Gospodinove riječi, pouzdanje u Njega, jer Njega jedinog žele služiti, Njemu jedino žele biti vjerne. U tome su bile odlučne do kraja, jer su se dale voditi od Riječi Božje, bile su svjesne da ono što u sebi nose, Krista, da je to nešto za što su spremne položiti svoj život, što su u konačnici u učinile, rekao je rektor Košćak.

Podsjetio je, kako ovih adventskih dana na osobit način odjekuju riječi Ivana Krstitelja, „što ste, komu ste vjerni“.

Koga želimo slijediti, što smo spremni učiniti da prepoznamo Mesiju, što smo spremni mijenjati u svome životu, jesmo li spremni svakodnevno biti vjerni Kristovoj riječi, jesmo li spremni u svakom trenutku položiti svoj život za Njega? Jesmo li spremni mijenjati ono što je loše, što je slabo, što je greško, što nas odvodi od Krista, što nas odvodi jedne od drugih? Sestre su prepoznale da je Krist taj koji ih potiče, koji im svjedoči koji ih je u konačnici odabrao da svojim životom svakome od nas pokazuju put koji vodi prema Njemu, prema radosti vječnoga života. Na taj način su sačuvale čistu savjest, vjernost redovničkim zavjetima, obećanjima koje su izrekle Bogu i Družbi i Crkvi. Ni mi nemamo radi čega bježati od našeg poslanja. Budimo potpuno vjerni Gospodinu, radujmo se kad za Njega može i trpjeti, a na osobit način kada smo pozvani darivati svoj život jedni za druge, jer Gospodin upravo nas zove da vršimo Njegovu volju, da naš život danomice polažemo za istinu, pravdu, ljubav, za dobrotu, za vjeru, za Crkvu, na Njega. Neka nas u tom našem poslanju trajno nadahnjuju i vode blažene Drinske mučenice, jer su uistinu svojim životom svakome od nas utrle put prema Kristu, rekao je na kraju homilije rektor Košćak.

U molitvi vjernika Nebeskom Ocu zahvalio se za dar bl. Drinskih mučenica, te je upućena molitva da nam one budu trajno nadahnuće nasljedovanja Isusa Krista, da bismo na putu prema Njemu biti sposobni prepoznati Njegov skriveni lik u bližnjima. Također molilo se za nova duhovna zvanja, za obitelji i supružnike da ustraju u vjernosti i ljubavi jedni prema drugima, te da u svakome novom darovanom im životu prepoznaju Božjih ruku djelo. Na kraju molitva je upućena za sve pokojne, a osobito one koji su tijekom života prošli kroz nevolje.

Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao zbor sestara Kćeri Božje Ljubavi s kandidaticama i postulanticama te bogoslovski oktet.

Marija Belošević