U povijesti naše Družbe sestre su nosile na prsima tri amblema. Prva dva bila su posvećena Svetoj Obitelji koju danas slavimo, dok je posljednji amblem posvećen Presvetom Trojstvu. Premda se može činiti nelogičnim prelazak sa Svete Obitelji na Presveto Trojstvo, povijest duhovnosti pokazuje da i nije baš tako.
Prvi amblem dakle prikazuje tri srca, Isusovo, Marijino i Josipovo. U podlozi je duhovnost koja u zemaljskom Trojstvu (sv. Obitelji) prepoznaje i časti Presveto Trojstvo, a u srcu Svete Obitelji srce samog Trojedinog Boga. Naime, prije nego što se zajedništvo Isusa, Marije i Josipa označavalo pojmom "obitelj", njihova se porodica nazivala "zemaljsko Trojstvo". Čini se da je prvi koji je upotrijebio ovaj izraz početkom petnaestog stoljeća bio Juan Gerson. Međutim, već stoljeće ranije jedan augustinac, opisujući prikazanje Isusa u hramu o kojemu smo slušali u današnjem evanđelju, naziva Isusa, Mariju i Josipa "stvoreno Trojstvo". Ovakva pojava, kao što vidimo, utjecala je i na umjetnost.
Kada je krajem devetnaestoga stoljeća Sveta Stolica donijela odredbu po kojoj nije preporučljivo štovanje srca Josipova, naša Družba odlučila se za drugi amblem. Na njemu je vidljivo ono što se u umjetnosti naziva „Dva Trojstva“ ili „Duplo Trojstvo“. Takve slike i reljefi najčešće su podijeljeni u dva dijela. Na vrhu se obično pojavljuje vječni Otac, bilo izričito, bilo u simbolu oblaka. Ispod je Duh Sveti predstavljen u liku golubice. U donjem se dijelu nalazi Sveta obitelj: dijete Isus, između Marije i Josipa, držeći ih za ruku. Tako se otajstvo Trojstva produžuje u prikazu obitelji iz Nazareta koja pak predstavlja odraz i sliku nebeskog Trojstva. Sveta obitelj obično tvori trokutnu kompoziciju, s vrhom prema dolje koji završava u Isusovu liku. Na taj način vidimo jedan trokut koji uokviruje zemaljsko trojstvo i drugi trokut u gornjem dijelu slike – simbol nebeskog Trojstva. Kompozicija prema kojoj je Isus u središtu vertikale koja silazi od Oca, preko Duha Svetoga, govori o njegovom sudjelovanju u otajstvu trojstvenog života, ali, budući da istovremeno drži ruke svojih zemaljskih roditelja, on sudjeluje i u životu zemaljskog trojstva. Time se snažno naglašava Isusovo božanstvo i čovještvo. Uz to, podcrtava se i činjenica da dok s jedne strane Bog živi među ljudima, zemaljsko trojstvo odnosno Sveta Obitelj biva na neki način ugrađena u intimnu tajnu života trojedinog Boga.
Molimo danas, po zagovoru zemaljskog Trojstva, da jednog dana poput Svete Obitelji budemo i mi puni dionici života nebeskog Trojstva!