Mnogi su smatrali da tekst današnjega evanđelja (Iv 21, 1-19) ne govori u susretu uskrsnulog Isusa s učenicima nego da govori o nekoj ranijoj epizodi iz preduskrsnoga vremena koja se u pobrkanim poglavljima koja vladaju u Ivanovu Evanđelju zabunom našla na njegovu kraju. No nedavno je jedan njemački egzegeta pokazao da je zaista riječ o uskrsnome ukazanju i, još više, o svojevrsnom Isusovom testamentu kakvoga su ostavljali mnoge znamenite osobe iz židovske povijesti. Dakle, Crkva je svo vrijeme bila u pravu kad ovaj tekst čita kao susret Uskrsloga s učenicima.

I to prekrasan i neobičan susret. Učenike vraća u dane kada još nisu poznavali Isusa te su bili ribari. Opet im ne ide, kao kad su prema Lukinu Evanđelju prvi put upoznali Isusa nakon noći u kojoj su se trudili na moru i nisu ništa ulovili (usp. Lk 5,1-11). Šimun tada tjera Isusa od sebe jer nakon što su na Isusovu riječ ulovili mnoštvo riba, shvaća da ima pred sobom čovjeka koji može vidjeti tko je Šimun ustvari. Zato ga tjera riječima: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ (Lk 5,8).

Ovdje se Šimun i Isus ponovo susreću nakon noći bezuspješna ribarenja. No Isus je sada uskrsli Gospodin a Šimun je Petar koji je prošao kroz tri godine učeništva i onda završio u padu strašne izdaje Isusa koju je gorko oplakao. Jedan drugoga prepoznaju na posve drugačiji način nego kod njihovoga prvoga susreta. Iako i sada Šimun prepoznaje Isusa nakon što na njegovu riječ uloviše mnoštvo ribe, Petrova je reakcija posve drugačija unatoč izdaji zbog koje se mogao itekako ustručavati biti u Isusovoj blizini. I to pokazuje da je Isus uspio od Šimuna stvoriti Petra čak i unatoč izdaji. Šimun, naime, ne tjera Isusa od sebe nego ga jedva čeka susresti! Jer Petar je već dva puta susreo Uskrsloga i zna da mu je izdaja oproštena i da je Isusova ljubav bezuvjetna. Zato se sada baca u more i hita prema njemu. Ribe i lovina postaju nevažne kada je tu Uskrsli, kada je tu onaj koji ga ljubi unatoč svemu.

Događa se duboko osobni susret Isusa i Petra kojega Ivan naziva Šimunom Petrom, dok mu se Isus tri puta obraća kao Šimunu Ivanovom. Zanimljiva je ta igra imenima. Evanđelist govori o Šimunu Petru, a Isus o Šimunu Ivanovu. Petar je ono što Isus čini da Šimun postane. A Šimun Ivanov je ono što Šimun jest po sebi, po svojoj obiteljskoj, ljudskoj, povijesnoj i osobnoj uvjetovanosti. To su dvije različite razine – ono što je on po sebi i ono što je po Božjoj milosti. Važno je da te dvije razine u Šimunu postanu jedno i da oboje budu njegov pravi identitet – po sebi je sin svoga oca, poprilično bijedan, kukavan i grješan, a po Isusu je sin nebeskoga Oca kojega milost posvećuje da bi od slaboga sina postao snažan Očev sin. Isus se obraća sinu Ivanovu kako bi Šimun vidio da je i u svojoj najnižoj ljudskosti voljen i prihvaćen i da je u Isusovim očima on zaista onakav kakvim ga vidi Otac. Isus mu tim imenom želi pokazati i da mu ne zamjera slabost ni izdaju i da niti jednim svojim zlim djelom Šimune može otpasti tako daleko da prestane biti Petar.

Nije na odmet pitati se na sličan način o vlastitome identitetu: prvo se pitati tko sam u svojim očima? Tko sam u tuđim očima, u očima ljudi koji su mi važni i onih koji nisu važni ali im dopuštam da budu važni? A zatim tko sam u Isusovim očima? Koje je moje ime koje mi je Isus dao, ime koje izriče put i plod njegovog milosnog djelovanja u meni? Ako postoji veliki raskorak između tih odgovora, tada još nisam otkrio svoj pravi identitet jer se još nisam otkrio niti prepoznao u onome kako me Bog vidi, a što je najdublji i najistinitiji moj identitet i smisao. Sebe vidim samo svojim očima i očima drugih ljudi, no Božji mi je pogled a s njime i Božji plan još uvijek skriven. Još uvijek ne znam tko mogu i trebam biti, tko sam u Očevu planu. Ako se Šimun nakon onako teške izdaje nije bojao u Isusovim očima prepoznati priznanje i prihvaćanje i obnoviti svoju ljubav prema njemu koju je bio posve pogazio, ne trebam se bojati niti ja s vlastitim izdajama i pogaženim očekivanjima, snovima i obećanjima doći pred Isusa i čuti kako me oslovljava imenom koje je on za mene izabrao. Čak i ako to već znam, dobro je ponovo se zapitati o tome tko sam. Šimun Ivanov je garancija da Isus uspijeva slaboga čovjeka preobraziti u stijenu, Šimuna Petra. Ako je Isus to uspio s njim, zašto ne bi i sa mnom? Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke (Heb 13,8).

s. M. Pia Herman, FDC

Razmišljanje uz evanđelje III. vazmene nedjelje (Iv 21, 1-19), god. C