Ostavljajući za sobom Zagreb što ga Medvednica grli a Sava ga napaja, u četvrtak 26. travnja 2018. krenule su naše sestre juniorke s. Mirjana Potnar, s. Alojzija Pjeković i s. Ivana Ćurić zajednom s voditeljicom s. Ivanom Margarin, prema jugu lijepe naše.

Dok su se vrhovi Medvednice već u zeleno ruho odjenuli, ponosni Velebit svojim snježnim vrhovima kao da se u nebo utkao. Pogleda uprtog u ovo veličanstveno Božje djelo nastavljamo svoj put. Pogled se sada sve više zaustavlja na kamenitu tlu obraslu zelenim grmovima. Ali pogled tu ne staje jer pred nama se otvara more što se s nebom spaja. Pogledom ne može obuhvatiti ono što duša osjetiti može. Duša uranja u otajstvo i ljepotu Božjega djela. Ponosni Velebit, kršni kamen koji nije besplodan i nepregledno plavo more… Sve to kao da nam želi reći da nema te naravi i nema tog karaktera koji se promijeniti ne može, koji ne može donijeti radost, koje ne može iznenaditi dobrim. Kao da nas je Gospodin ovime htio uvesti u ono kamo smo pošle. No, prije nego stanemo na ponosno tlo dalmatinsko prati nas i pokoji tunel, neki kraći neki dulji. I oni doprinose uranjanju u vlastitu nutrinu. Sve smo bliže svome cilju, sve smo bliže Dujinome Splitu koji u svom „kampanelu“ čuva svu povijest i bilježi sadašnjost kako bi i budući naraštaji znali što se to u Dalmaciji skriva te za nju znamo i iz Svetog pisma. Dok on bdije nad Splitom „živeći“ s narodom, iznad Splita ponosno se diže Marjan te i on od davnine povijest ovog grada i okolice piše i naš barjak se na njemu neprestano vije.

Srca punog ponosa stigle smo i do naše zajednice na Marjanu. Nakon rekreacije sa sestrama splitske zajednice pošle smo do crkve sv. Nikole i križa na Marjanu. Sljedeći dan, petak, nakon molitve i sv. mise te doručka sa sestrama s. Emila Landek, predstojnica marjanske zajednice imala je sestrama juniorkama kratki nagovor na temu duhovnog majčinstva u kojem je potakla sestre na razmišljanje o ulozi majke u životu svake od nas. Naglasila je kako duhovno majčinstvo nije nagrada nego identitet upisan u srca.

Nakon toga sestre su pošle do grada i onoga koji je već i njih upisao u svoju knjigu posjetitelja, do svetog Duje. I još jednom svjedočile plodu dobrog srca i rada s ljubavlju naših sestara. Naime, zahvaljujući žrtvama naše s. Albine Prcela koja je mnogi dobra učinila bez ikakve naknade popele smo se na „kampanel“ sv. Duje. I opet pogled nije mogao obuhvatiti ono čega je duša bila puna. Radost i ponos što smo kćeri hrvatske grude bili su jači od svakoga straha i vrtoglavice pri penjanju na zvonik kao i spuštanju s njega. Dok se drugi kore penju samo zbog pogleda divnog naše uspinjanje sadrži dublje motive.

Nakon šetnje gradom krenule smo kuda smo zapravo i pošle, u Duhovni centar sestara službenica Milosrđa na Kamenu gdje se 27. i 28. travnja odvijao seminar za sestre juniorke s područja Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Na seminaru je prisustvovalo 65 sestara. Sve ovo zaista je bio uvod u ono o čemu su sestre zajedno s don Đulianom Trdićem, psihologom, svećenikom Riječke nadbiskupije, promišljale. Tema ovog seminara bila je afektivni svijet. Razgovaralo se o tome kako prepoznati afektivnu zrelost i nezrelost, kako s pažnjom i ljubavlju gledati svoj nutarnji svijet, o sadržajima i oblicima krize. Pri kraju seminara razgovaralo se i o izazovima virtualnog svijeta.

Obzirom na velik broj sestara, radosti i pjesme nije nedostajalo. S. Benedikt Kunić, milosrdnica, u ime Povjerenstva za trajnu formaciju, zahvalila se voditelju seminara, kao i sestrama koje su nas primile pod svoj krov. Svi su nagrađeni velikim pljeskom i pojedinačnim zahvalama. U poslijepodnevnim satima sestre su, s Božjom pomoću, krenule prema Zagrebu praćene molitvama sestara iz svih zajednica te pjesmom i razgovorom u autobusu.

Zahvalne Trojedinom Bogu i svima koji su omogućili ovaj susret nastavljamo svoj put za Gospodinom pogleda uprtog u žive primjere naših utemeljitelja i utemeljiteljica.