Kada je Isus učenicima pripovijedao prispodobu u kojoj je On trs, mi loze, a Otac njegov vinogradar, vjerojatno su se čudili kako se to Isus uspoređuje s istinskim trsom i kako je to njegov Otac vinogradar. Riječi koje im je govorio nisu bile nimalo lake za čuti, da svaku lozu koja je na njemu, a ne donosi roda Otac siječe, a svaku onu koja donosi roda Otac čisti da može donijeti još više roda. Kao svaki vinogradar daje nam vremena i pomaže nam da rastemo svatko svojim tempom, te nas oblikuje odstranjujući sve ono što nije dobro i što nam šteti, da budemo bolji i donosimo više roda.

Isus poziva učenike da ostanu u njemu, jer bez njega ne mogu donijeti roda. On je taj trs na kojem loza opstoji. Bez tog trsa loza sama po sebi i sama za sebe ne može ništa. Ona je ovisna o trsu na kojem se napaja. Trs iz kojega se trebamo napajati je Isus i njegove riječi. Riječju svojom On nas čisti i potiče na djelovanje. Ta riječ djeluje u nama i mijenja nas. Iako se to izvana često ni ne vidi, potrebno je vrijeme da bi promjene koje se događaju u našoj nutrini postale vidljive i izvana. Njegova riječ nas čisti i pomaže nam da sami svakodnevno propitkujemo svoje izvore. Da li je naš izvor Božja riječ ili je neka prolazna stvar?  Možemo li reći „Svi su izvori moji u tebi “ (Ps 87,7) ?

Božja riječ kojom se napajamo ne može djelovati samo u našoj nutrini, ona postaje djelotvorna i vidljiva drugima. To su plodovi na koje nas Isus poziva da donosmo, da svjedočimo Njega, da budemo slika njegova u ovome svijetu i da činimo Božju ljubav vidljivom.

Razmišljanje uz evanđelje V. vazmene nedjelje (Iv 15,1-8), god. B