Prvoga dana u tjednu, uvečer, nakon što se Isus ukazao Mariji Magdaleni, on se ukazuje i svojim učenicima. Međutim, jednoga među njima nema – Tome, zvanog „Blizanac“. Isus dolazi kroz zatvorena vrata, stane u sredinu i pozdravi svoje učenike pozdravom: „Mir vama!“ Ne samo da im želi podariti mir zbog straha od Židova, nego kao da im želi reći: „Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet! Ja sam mir i samo po meni mir ostaje u vama i oko vas.“ Potom im pokazuje svoje ruke i bok. Od jednom strah učenika pretvara se u radost. Tuga je nestala jer su shvatili da je Krist živ. Straha više nema u njima jer su shvatili da je Ljubav pobijedila i darovala im vječni život. Stoga im Uskrsli Isus daje Duha Svetoga te ih šalje da tu istu radost, spoznaju pobjede Ljubavi nad strahom, Života nad smrću svjedoče i naviještaju svemu svijetu.

U drugom dijelu evanđelja Toma ne vjeruje ostaloj desetorici na riječ. Ne vjeruje da je Krist uskrsnuo i da je živ. On kategorički odbija prihvatiti takvu radosnu vijest te postavlja uvijete „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“ Kao da je Toma čovjek današnjice. Traži dokaze, argumente, matematičku točnost, provjerenost podataka, opipljive dokaze – vjera – nema mjesta u njegovu životu.

O, koliko često smo i sami nevjerni Tome? Koliko puta tražimo dokaze za ljubav svojih bližnjih? Koliko puta postavljamo uvjete samo da bismo zadovoljili svoju znatiželju ili da bismo dokazali svoju znanstvenost i činjenicu da smo bili u pravu? Koliko često ne vjerujemo na riječ onima s kojima živimo? Pa čak se i od samog Boga usudimo tražit dokaze i postavljati mu uvijete, posebno u molitvi? A zapravo ne znamo što molimo i kako molimo. Isus će odgovoriti na Tomine uvjete i to osam dana kasnije. Dopušta mu da svoju ruku prinese u njegov bok te ga poziva da ne bude nevjeran nego vjeran. U tom trenutku Toma ispovijeda svoju vjeru: „Gospodin moj i Bog moj!“ Vjeroispovijest koja je toliko jednostavna i ponizna i kao da ujedno moli za oproštenje – Gospodine, oprosti mojoj nevjeri. Isusova blizina i prisutnost neminovno mijenja naše živote, naše navike, postajemo radosni i autentični svjedoci po njegovu primjeru.

Zagledajmo se danas u otvoreni Kristov bok i zavirimo u njegovo srce. To isto srce ljubi nas bezgraničnom i bezuvjetnom ljubavlju. Iz tog srca potekla je krv i voda za spas svijeta, za spasa svakog čovjek. Probudimo danas u sebi vjeru u Uskrslog Krista. Odvažno i hrabro krenimo putem milosrdne Božje ljubav koja se prije svega očituje u ljubavi prema bližnjima. Po toj ljubavi prepoznat će nas da smo Kristovi. Stoga imajmo hrabrosti zajedno s Tomom uzviknuti „Gospodin moj i Bog moj!“.

s. Marija Medved, FDC

Razmišljanje uz evanđelje II. vazmene nedjelje (Iv 20, 19-31), god. C