U utorak, 27. svibnja 2025., novakinja s. Matea Koren i magistra s. Vinka Marović provele su dan u zajedništvu s polaznicima novicijatske škole “SIC Castelli” i njihovim odgojiteljima u Subiacu. Pridružila im se i naša s. Martina Holzer, generalna savjetnica. Završni je to susret novakinja i novaka osmišljen kao studijsko-rekreativni dan.

Spomen Subiaca nužno u misli doziva sv. Benedikta, koji je za svoje mladosti u potrazi za Bogom proveo u samoći tri godine u jednoj špilji, gdje uz pomoć i pouku monaha Romana provodi život u pokori i askezi. No, prvo odredište ove skupine, koja poput svetog Benedikta traga za Bogom i  njegovom blizinom, nije povezano s ovim svecem. Međutim, nalazi se točno iznad špilje u kojoj je sveti Benedikt proživljavao svoje prve godine traženja i molitve. Na nekadašnjem posjedu benediktinaca, u osami, nalazi se Kuća molitve sv. Blaž koju vode sestre salezijanke. Područje je to na kojem je živio sveti Roman, koji je mladom Benediktu za vrijeme njegovog boravka u špilji svaki dan pomoću konopa spuštao košaru s hranom. Osama, udaljenost od gradske buke, stopljenost s prirodom i gorski krajolik pomažu svima onima koji ovdje dolaze provesti dane duhovnih vježbi, duhovnih obnova da se lakše otisnu od zemlje te nahrane svoju čežnju za Višim.

Čežnja za Višim ovaj je put usmjerila ipak prema spuštanju ka podnožju gore, možda samo da pokaže da nisu visine jedino mjesto gdje je moguće i željeti i ispuniti tu želju. Novakinje i novaci svoj su put nastavili u samostanu svetog Benedikta, koji je nastao nakon njegove smrti, ali je od iznimne važnosti za benediktinski red jer se ondje nalazi svetište Sacro Speco, špilja u kojoj je boravio sv. Benedikt. Zanimljivo je da se unutar samog samostana nalazi i jedan od najstarijih i najautentičnijih prikaza svetog Franje Asiškog.

Kako se među ljudima počeo širiti glas o Benediktovoj svetosti, grupa pustinjaka zamolila ga je da im bude opat. Vidjevši ubrzo mlakosti u životu zajednice, Benedikt odlučuje ponovno uvesti red na što njegova zajednica odgovara pokušajem trovanja svoga opata. Nakon toga ih napušta i dolazi u Subiaco, gdje osniva zajednicu na mjestu gdje se danas nalazi samostan svete Skolastike. Ta je zajednica bila polazišna točka iz koje je sveti Benedikt odlazio i osnovao ostalih dvanaest samostana, od kojih je svaki imao svog poglavara, a sve ih je posjećivao sam Benedikt kako bi se uvjerio u čvrstoću zajednica te red i disciplinu koju je zagovarao. Poslije tridesetak godina života provedenih u Subiacu, ovaj svetac odlazi u Montecassino gdje osniva samostan koji se od Subiaca razlikuje po tome što se radi o samo jednom samostanu, a ne o skupini malih samostana, čijim zajedničkim životom ravnaju opat i Pravilo.

Upravo je samostan svete Skolastike bio posljednje mjesto posjeta novakinja i novaka. Ondje je susret zaključen zajedničkim misnim slavljem u samostanskoj crkvi.

Sveti Benedikt nije samo primjer monaškog života, već može biti primjer i svakom kršćaninu. Kao što se njegovo Pravilo izdiže iz Svetog pisma, što potvrđuje mnoštvo biblijskih citata unutar Pravila, tako će i svaki kršćanin uzići do željenog jedinstva s Bogom ako za temelj i pravilo svoga života uzme Sveto Pismo.