U današnjem evanđelju Isus nas poziva na obraćenje srca. Narod je suočen s tragedijom koja se dogodila. Rimske čete pobile su neke Galilejce, hodočasnike u hram, za vrijeme Pashe. Neki su smatrali da su žrtve morale biti posebno zli ljudi. U njihovim očima tragedija koja ih je zadesila je plod njihova grešna života i Božje kazne. Dolaze Isusu i javljaju mu što se dogodilo.

Isus prozire njihove misli i odgovara : „Mislite da ti Galilejci jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, ako se ne obratite svi ćete slično propasti!“ (Lk 13, 3)

Želi li nas Isus zaplašiti? Hoćemo li svi slično propasti? Isusu nije cilj utjerati strah u nas, već nas osvijestiti, pozvati na obraćenje, na povratak Bogu. Ove tragične smrti podsjetnik su svima nama da ne znamo ni dana ni časa kada ćemo stupiti pred lice Božje. Evanđelje nas poziva na budnost, na bdijenje koje mora rađati dobrim i obilnim rodom. Svi smo grešni i potrebno nam je obraćenje, promjena života.

Prispodobom o neplodnoj smokvi, Isus nam želi pokazati koliko je velika Božja strpljivost. On odgađa sječu smokve i u tome joj vremenu daje posebnu njegu: „ ostavi je dok je ne okopam i pognojim.“ Bog u svojoj strpljivosti daje priliku i onima koji godinama ne donose plodove života. Pitajmo se: Koji su plodovi moga života? Što mi je činiti da drvo moga života ne usahne?

s. M. Ema Škriljevečki, FDC

Razmišljanje uz evanđelje III. korizmene nedjelje (Lk 13, 1 – 9), god. C