U današnjem svijetu okruženi smo informacijama. One nam nešto žele poručiti i prenijeti. Mnogo puta to nije toliko važno i značajno, no ima i onih informacija koje su od životne važnosti. Takve informacije i riječi koje imaju snagu utjecati i promijeniti naš život nalazimo u Svetom Pismu. Trebali bi moći odabrati riječi i informacije koje su za nas životne.

Danas nam je Isus uputio važne riječi kada je rekao: "Zaista, zaista kažem vam, što god zaištete u Oca dat će vam u moje ime". Ovdje Isus ruši naše granice u odnosu s Ocem, napominje kako je važan unutarnji odnos s njime. Uvjerava nas da možemo na Oca računati i na njega se osloniti, da možemo od njega tražiti pomoć. Način na koji nas u to uvjerava je taj da nam govori zaista, zaista. Kao da nam jedan zaista nije dovoljan. Isus nas želi osnažiti i potaknuti da se bez straha i s pouzdanjem možemo obratiti Ocu jer će nam uistinu dati ono što ištemo.

Potrebno je tražiti ljepotu u razgovoru s Bogom, kako bismo imali kvalitetan odnos, a da bi smo taj odnos mogli izgrađivati potrebna nam je tišina i odmak od sadržaja koji nas svakodnevno okružuju. Po uzoru na Isusa potrebno je otići u osamu kako bi se razgovaralo s Ocem. Ta osama ne treba uvijek biti vanjska, potrebna je tišina duše i srca, kako bismo primili potrebnu snagu i pomoć za bitke koje bijemo. U tišini i otvorenosti srca čut ćemo Božji glas koji nas hrabri. Stoga molimo Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome kako bi mogli biti na raspolaganju Bogu i vršiti njegovu volju.

Razmišljanje uz Evanđelje VII. vazmene nedjelje (Iv 17, 11b-19)