Donosimo članak o našoj s. Bogdani Markić, misionarki u Ugandi, objavljen na http://www.ktabkbih.net/ povodom njenog posjeta Misijskoj središnjici u Sarajevu.

U prijepodnevnim satima 27. listopada 2020. s. Bogdana Markić, FDC posjetila je Misijsku središnjicu u Sarajevu. Primili su je mons. Luka Tunjić, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH i s. Davorka Šarić, djelatnica u Misijskoj središnjici. U misijama je već petnaest godina, a od toga je dvije i pol godine bila u Barari, gradu koji je i biskupijsko sjedište a ostalih dvanaest i pol godina je u misiji/župi Rushooka.

U redovničkoj zajednici u kojoj živi i djeluje ima 11 sestara i 4 postulantice za koje je odgovorna s. Marta Čović. S. Bogdana je predstojnica svoje redovničke zajednice i radi u domu zdravlja koji vode sestre. Izravno je zadužena za liječenje osoba od AIDS-a, kojih u njihovom domu zdravlja ima registriranih blizu dvije tisuće. Također je zadužena za nabavku lijekova, medicinskog materijala i opreme. Iznenađuje činjenica da je redovito radno vrijeme do šest sati poslije podne. Kaže da se budno prati nabavka i potrošnja svakog lijeka te da je kompletan rad doma zdravlja pod američkim monitoringom. Njihov dom zdravlja ima tjedne kontrole rada i administracije. Skromno je otkrila da je njihova zdravstvena ustanova svrstana među bolje uređene takve ustanove ali ne po opremi nego po rezultatima.          

U sklopu postojećeg doma zdravlja 13. listopada 2020. otvoreno je i porodilište što će olakšati život, ne samo ženama u tom kraju, nego cijeloj zajednici. Prije odlaska u misije s. Bogdana je završila višu medicinsku školu u Sarajevu što ju je osposobilo za rad i službe koje u medicinskoj struci obavlja s velikom požrtvovnošću i ljubavlju. Sestra posebno plijeni svojim umijećem skrivanja svoga medicinskog znanja i profesionalnim odnosom prema zaraženima i bolesnima. Blagost, poniznost i jednostavnost su riječi koje ju možda najbolje opisuju te privrženost bolesnima u kojima prepoznaje Krista patnika zbog kojega je u misijama. Prepoznati Isusa u bolesnima, kojih je sve više, je njezin navještaj Radosne vijesti i njezino redovničko svjedočanstvo.

Ohrabruju još dvije stvari koje je naglasila. Prvo što je vlada Ugande pravovremeno reagirala na širenje koronavirusa i time spriječila njegovo brzo širenje a drugo što se u tih 15 godina, otkako je u misijama, vidno osjeti razvoj i napredak Ugande u svakom pogledu. Naši misionari inače zrače vjerom i optimizmom. Svaka riječ s. Bogdane je ohrabrenje za sugovornika te nada da današnji svijet, kako god ga doživljavali, ima svoje majke Terezije koje su na strani odbačenih i potrebitih, koje siju sjeme dobra nasuprot beznađa i zla koje na prvi pogled vlada svijetom. 

Misijskoj središnjici je darovala figurice jaslica izrađenih od drveta a u Misijskoj središnjici su joj obećali i dalje pratiti u njezinom nesebičnom misijskom radu. Misionari su nešto najljepše što Crkva ima. Oni čine njezino lice svetijim, a svima su poruka da je Krist za sve ljude krv svoju prolio i da želi spasenje svakoga čovjeka.