Na početku još jedne nove godine nekako svi imamo potrebu zastati i promisliti o onome što bi nas moglo očekivati u novoj godini, zahvaliti za sve primljene milosti u protekloj i kao vjernici zamolit za oprost za propuste i grijehe, ali i Božji blagoslov u vremenu koje je tek pred nama. Budućnost koju tek treba ostvariti.

Upravo Ivanovo evanđelje koje nam iznova, na početku svake nove godine, progovara o Riječi koja tijelom postaje i nastanjuje se među nama daje nam dovoljno prostora i poticaja kako bismo razmislili o budućnosti. Ovdje je svakako važno istaknut činjenicu da utjelovljena Riječ ne bude samo među nama već i u nama. Ukoliko svoju budućnosti i svaki novi korak činimo svjesni Božje prisutnosti – sve je nekako lakše, sve dobiva puno dublji smisao, ne ostaje smo na površini i nekako koliko god pojedine situacije izgledale bezizlazne s odmakom vremena dobivaju puno dublji smisao.

Upravo o tome nam govori i drugo čitanje apostola Pavla – Bog Otac nas je blagoslovio rođenjem svoga vlastitog Sina, u njemu nas sebi izabra kako bismo postali sveti i bez mane, unaprijed nas je predodredio za posinstvo, unaprijed nas je zamilovao u svom ljubljenom Sinu. Koje li ljepote? Koje li milosti? Razmatrajući ovaj tekst u nama se budi osjećaj neizmjerne zahvalnosti i poniznosti. Ta jedan veliki, veličanstveni, svemogući Bog postaje maleno Dijete kako bi otkupio svakog čovjeka na ovoj kugli zemaljskoj. Bez obzira na rasu, vjeru, vrijednosti, stil života… kojeg li misterija?

No Bog ne zastaje samo na daru svoga Sina, On svakom od nas daje Duha mudrosti i objave kako bismo spoznali istinu Utjelovljenja, samim time i spasenja; prosvjetljuje nam oči srca kako bismo spoznali bogatstvo koje imamo u baštini među svetima.

Jednostavnije rečeno pozvani smo na svetost. Otac nebeski sve nam je omogućio kako bismo spoznali neizmjernu mudrost koja je od samih početaka nastanjena u izabranom narodu. Zastanimo danas nad svim tim darovima kojima nas Otac obasiplje, pokušajmo razumjeti silno duhovno bogatstvo koje imamo kao baštinici svetih, kao sinovi i kćeri Nebeskog Oca, kao braća i sestre u Kristu.

Na početku nove građanske godine Crkva nam u liturgijskim čitanjima želi posvijestiti koliku baštinu posjedujem te da smo pozvani na svetost. Izbor je uvijek na nama, svakom ponaosob jer naš Nebeski Otac neizmjerno cijeni našu slobodu. I nikada ništa ne želi učiniti protiv nas, protiv naše slobodne volje. Koliko li samo povjerenja ima u nas? Koliku nam je ljubav iskazao?

Zastanimo, razmislimo, shvatimo i odgovorimo jasnim glasnom onoj Riječi koja je radi nas postao tijelom. Odvažimo se na avanturu i dopustimo Joj da se nastani u nama.

Razmišljanje uz evanđelje 2. nedjelje po Božiću (Iv 1,1-18); god. C