Prava zaručnica Isusa Krista ne pozna nikakav drugi strah osim da ožalosti ljubljeno Srce svoga božanskoga Zaručnika. Zato savjesno sluša opomenu da bdijemo i molimo i nastoji izbjegavati i najmanje pogreške.

Misao na njenog božanskog Zaručnika ispunjava potpuno zaručnicu Kristovu; zato ona revno gaji duh molitve, brine za čistoću nakane i dobro pazi na glas svoga Ljubljenoga u svojoj nutrini.

Zaručnica Kristova htjela bi usvojiti samo jednu znanost: spoznati Isusa Krista. Svetohranište je njezina škola, raspelo njezina knjiga. Zato se ona odriče svojih vlastitih nazora, prezire sud svijeta i stavlja sve svoje pouzdanje u Boga i u raspetog Spasitelja.

Cilj i svršetak svih njezinih nastojanja jest sjedinjenje s nebeskim Zaručnikom. U onoj mjeri u kojoj raste njezina čežnja za njegovom ljubavlju, za siromaštvom i prezirom, u toj mjeri raste  i preziranje same sebe, njezina revnost za spasenje duša, njezina čežnja za svetom pričesti. Kako se ona osjeća sretnom u blizini Svetohraništa! Kako li je boli kad je dužnost zove da odande ode!

Isusova je ljubav potpuno ispunja. Zato je Svetohranište njezino najdraže boravište, nebeska domovina, cilj svih njezinih želja. Ona duboko osjeća bol radi ravnodušnosti mnogih ljudi, osjeća se uistinu sretnom samo u Isusovoj sakramentalnoj blizini gdje osjeća predokus neba. Neumorno se trsi kako bi se mogla svidjeti Srcu svoga božanskog Zaručnika pa nastoji ukrasiti svoju dušu onim krepostima kojima se on raduje: poniznošću, vjerom, nadom, ljubavlju, siromaštvom, čistoćom, poslušnošću, skromnošću, mrtvenjem itd. Duh Isusa Krista je i duh Kristove Zaručnice. Zato se njoj ne sviđa svijet ni njegova taština; želja da nešto bude nije joj samo strana, nego ona upravo ide za tim da uvijek ostane malena, zaboravljena i nezapažena. Prava zaručnica Isusa Krista htjela bi se žrtvovati zajedno sa svojim božanskim Zaručnikom. Njezin duh požrtvovnosti, njezina ljubav prema križu dolaze na vidjelo u malim stvarima. Ona dijeli shvaćanje svoga raspetog Spasitelja pa je pripravna – ako je toga dostojna – prihvatiti mučeništvo duha, srca, pa i tijela. Zaručnica bi Kristova željela dan i noć stanovati u Srcu svoga božanskog Zaručnika. Ondje uči kreposti koje su njemu tako drage: blagost i poniznost. Ondje ona nalazi mir koji joj svijet ne može dati i stoga neka je ˝Ni užitak ni bol, ni radost ni žalost, ni smrt ne odijele od Srca Isusova.˝

Izvor: Putem Majke Franziske. Glasilo Družbe Kćeri Božje ljubavi, br. 41 (travanj-svibanj-lipanj), 1997., str. 3.