Današnja nedjelja je Vazam - nedjelja Uskrsnuća Gospodnjega.
Crkvenoslavenski naziv Uskrs i starohrvatski Vazam znači isto što i hebrejski Pasha - Prijelaz.
Svi nam evanđelisti govore da je Isus uskrsnuo od mrtvih 'prvi dan u tjednu'. Ako se sjetimo stvaranja ovo je osmi dan u tjednu, ali s Kristovim uskrsnućem započelo je novo stvaranje i zato je nedjelja postala prvi među svim danima. Svake nedjelje slavimo Isusovo uskrsnuće, ona je blagdan nad blagdanima. A današnja nedjelja je najsvečanija, nedjelja nad nedjeljama.
U evanđeoskom odlomku sveti Ivan pred nas stavlja prazan grob.

Toga prvog dana u tjednu rano ujutro još za mraka Marija Magdalena ide na grob, očito se žurila budući da nije čekala da svane jutro.
Ako se sjećamo završetka muke u prošlu nedjelju ova ista Marija Magdalena s Marijom Josipovom promatra kako Isusa polažu u grob i kako su dokotrljali kamen na vrata groba. Sad opaža da je taj kamen s groba dignut, pa otrči javiti Šimunu Petru i drugom učeniku kojega je Isus ljubio. Sad trče Petar i onaj drugi učenik. Cijeli ovaj odlomak obilježen je žurbom i trčanjem. Marija Magdalena prvo žuri, pa onda trči. Trči Petar, trči drugi učenik. Prvo trče zajedno, ali onda onaj drugi učenik prestignu Petra i prvi stiže na grob, ali ne uđe nego pusti Šimuna Petra koji je išao za njim da prvi uđe u grob. Drugi učenik zna da je drugi i zato prvo mjesto prepušta onome na kojem će Isus sagraditi Crkvu svoju. Ovo trčanje kao da nam želi reći da radosna vijest o Isusovu uskrsnuću ne trpi sporost. Želi nam reći da se radost Uskrsa ne može zadržati za sebe, nego ju treba žurno, trčeći, podijeliti s drugima. Kad su ušli u grob vidjeli su povoje gdje leže i ubrus koji je bio na glavi Isusovoj. Ubrus je bio napose savijen na jednom mjestu. Jedno lijepo tumačenje kaže da ovaj ubrus koji je posebno savijen na jednom mjestu označava drevni običaj kod Židova iz odnosa gospodara i sluge. Kad bi gospodar po završetku objeda ustao i obrisao se, a ubrus bi zgužvao i spustio na stol, to je bio znak sluzi da je završio s jelom. Ako bi se pak imao namjeru vratiti za stol, on bi ubrus složio i ostavio ga pokraj posude. Na taj bi način sluzi poručio: "Vratit ću se."

To nas može sjetiti Isusovih riječi iz Ivanova evanđelja: "Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: "Odlazim i vraćam se k vama." Možda se i sam Ivan sjetio ovih Isusovih riječi kad kaže da onaj drugi učenik vidje i povjerova. Tradicija crkve kaže da je upravo onaj drugi učenik kojega je Isus ljubio sam evanđelist Ivan. Također u ovom drugom učeniku kojega Isus ljubi može se prepoznati i svaki od nas. Svaki od nas je učenik kojega Isus ljubi. Za svakoga je od nas umro i uskrsnuo. Vjerujemo li doista ovo? Ivan je vidio izvanjske znakove Isusova uskrsnuća, ali ne i samoga Isusa, pa ipak kaže da vidje i povjerova. Prisjetimo se Isusovih riječi upućenih Tomi: "blaženi koji ne vidješe, a vjeruju." (Iv 20,29) I mi se ubrajamo među ove blažene, ako vjerujemo.

Obnovimo ovoga uskrsnog jutra i mi svoju vjeru. Premda ne vidimo tjelesnim očima Uskrsloga, zasigurno ćemo ga vidjeti ako otvorimo oči srca poput učenika kojega Isus ljubi, koji zna da će se njegov Gospodar vratiti i da se vratio.

Blagoslovljen i radostan Uskrs!