Prvi dani kolovoza 2020. u Družbi Kćeri Božje ljubavi protekli su u slavljeničkom tonu polaganja prvih zavjeta 3. kolovoza, obnove zavjeta sestara juniorki 4. kolovoza te u slavlju polaganja doživotnih zavjeta i proslavi redovničkih jubileja 5. kolovoza.

Po završetku šestodnevnih duhovnih vježbi koje je vodio don Stjepan Bolkovac, SDB održano je misno slavlje pod kojim su naše tri sestre novakinje: s. M Josipa Soldo, s. Katarina Pendeš i s. Marijana Novosel položile prve svete zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti u ruke provincijalne glavarice, s. Gordane Igrec. Nadahnutim riječima, vođenima evanđeoskim navještajem, don Stjepan posvijestio je vrijednost samih zavjeta. Zavjetovanicama i njihovim roditeljima uputio je poseban blagoslov te u radosnom druženju za zajedničkim stolom posvjedočio i zrnca od blaga vlastitog poziva i odaziva.

Vrhunac slavlja nije stao s polaganjem prvih zavjeta negoli i slavljem doživotnog predanja Gospodinu po svetim zavjetima naše s. M. Alojzije Pejković na blagdan Majke Divne, posebne zaštitnice Družbe. Misno slavlje, uz prisutnost 13 svećenika predslavio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. Kroz propovijed potaknutu naviještenom riječi opisao je put ljubavi koja dopire do svakoga i nikoga ne ostavlja nedotaknutim. »Između trsa i loze zajedništvo postoji po soku koji se širi sve do zadnjega lista. U svijetu postoji ljubav koja dopire do svih života i natapa sva vlakna«, ali ipak događa se da »toliko puta ne primjećujemo da smo uronjeni u ocean Božje ljubavi, u neiscrpivo vrelo.« U nastavku je naznačio smisao svakoga od zavjeta koji se polažu: »posvećena čistoća nije nijekanje vrijednosti obiteljskoga života ili tjelesnosti neke osobe, nego oslonjenost na istinsku narav ljubavi kao prinošenja sebe; ona je sudjelovanje u Božjoj ljubavi. Siromaštvo nije odbijanje onoga što je dobro i lijepo u svijetu, nego naglašavanje da se ni od jednoga prolaznog dobra ne stvori nužnost koja zarobljava. Poslušnost nije nijekanje vlastitoga identiteta ili osobnoga životnog plana, nego odbacivanje planova za budućnost koji ne ostavljaju prostora onomu što nas nadilazi i seže onkraj prolaznoga. Duboki smisao posvete i zavjetovanja leži u tome da se vlastiti život živi kao prinos; kao prepoznavanje i prihvaćanje koje život ne zadržava za sebe, nego ga se daje Bogu i bližnjima.« Svoju propovijed zaključio je čestitajući zavjetovanici i sestrama jubilarkama te molitvom za zagovor svetih koji nam imaju pomoći na putu učvršćivanja vjere da se nikada ne bismo rastavili od ljubavi Kristove.
 

Pri završetku euharistije sestre koje slave svoj srebrni i zlatni jubilej iskazale su pred Provincijalnom Glavaricom zahvalnost Bogu za dosadašnji redovnički život i Družbu kojoj pripadaju. Tako su srebrni redovnički jubilej proslavile s. Nevenka Jurak, s. Vesna Lagetar i s. Ankica Juranović te svoj zlatni jubilej s. Mihovila Kamber, s. Darka Rajić, S. Nedjeljka Zeko i s. Angelika Bošnjak. Uz navedene sestre treba spomenuti i sestre jubilarke koje nisu mogle sudjelovati na središnjem slavlju u Granešini već će ga proslaviti u svojim zajednicama: 70. jubilej s. M. Petra Špehar i s. M. Čedomila Todorić, 60. jubilej s. M: Nives Duspara, s. M. Dolores Leko i s. M Bernardica Kovač te 50. jubilej s. M. Klementina Avgustini i s. M. Laureta Čagalj.

U ozračju slavlja, zahvalne Gospodinu za milosno vrijeme duhovnih vježbi, pripravu i slavlja, radost zbog poziva i odaziva koje je poprimilo vrhunac u predanju Gospodinu po svetim zavjetima bogatstvo i sadržajnost svega opisanog, naposljetku je provedeno u zajedničkom blagovanju i zvonkom pjesmom svih prisutnih sestara, zavjetovanica, jubilarki u zajedništvu s prijateljima i rodbinom.