U današnjem evanđeoskom ulomku Matej donosi izvještaj o čudu umnažanja pet kruhova i dviju riba. No zanimljivo je pogledati u kakvoj se situaciji nalazi Isus. On je upravo čuo za smrt Ivan Krstitelja. Ivan je njegov preteče, on je onaj koji je zaigrao u majčinoj utrobi kada je Marija pohodila svoju rođakinju Elizabetu. On je onaj koji je navijestio dolazak Mesije, štoviše svojim načinom života pozivao na obraćenje. Nije samo govorio, već i djelom pokazao koliko je vječni život važan te kako smo već ovdje i sada pozvani o njemu razmišljati. Zbog činjenice da je govorio istinu položio je život za Boga, ostao je dosljedan do kraja.
Isus je dočuo za Ivanovu smrt i povlači se na samotno mjesto, štoviše uzima lađu, znači da je to mjesto bilo i udaljeno od ljudi. Tu vidimo onu temeljnu ljudsku potrebu, biti žalostan zbog smrti drage osobe. U takvim trenutcima i sami se volimo povući na samotno mjesto. Međutim dočuo je to narod da se Isus povukao, pa je krenuo za njim i to pješice. To je slika našeg traženja Boga, iako nam se ponekad čini da je Bog tako daleko u našim životima. Postoje trenutci, situacije, događaji kada ne pitamo za udaljenost, već idem u potrazi za onim koji nam jedini može dati mir i vratiti radost življenja. 
Isus se nad tom gestom naroda sažali i gle odmah ozdravi bolesnike. Tako je i u našim životima, u onom trenutku kada potražimo Boga, kada samo pitamo za njega, kada pokažemo i malo inicijative u traganju za Bogom, on se odmah nad nama sažali i istog trena ozdravlja naše bolesti, tj. grijehe. Velik je Bog u djelima svojim.
Tek nakon ovih događaja Matej donosi izvještaj o čudu umnažanja kruha i riba. Apostoli su stalno s Isusom, oni su izravni svjedoci njegova milosrđa i ljubavi prema čovjeku, no kao da im nedostaje vjere. Jer oni pred Isusa donose zahtjev da otpusti mnoštvo jer su gladni, a u ovoj osami nema hrane. No Isus nam ovim čudom želi poručiti sljedeće: ukoliko pustimo Boga u svoj život, ukoliko mu dopustimo da se u našem životu proslavi tada nam neće ništa nedostajati. Jer Bogu je sve moguće. Ta on je od pet kruhova i dvije ribe nahrani silno mnoštvo. Štoviše još je preteklo ulomaka kruha.
U prvom čitanju prorok Izaija nas poziva „Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte i duša će vam živjeti.” Iz 55,3 Odvažimo se danas poslušati Gospodina, jer iako je u žalosti za smrću Ivana Krstitelja, Isus u središte stavlja čovjeka u potrebi, ne svoje osjećaje i potrebe. Svjedočanstvo je to na koje smo i mi pozvani u svojim životima. Poslušajmo danas što nam Gospodin govori, priklonim svoje uho i pođimo k njemu i duša će nam živjeti. Živjeti ne samo za ovozemaljsku stvarnost već za vječnost.
Sveti Augustin je molio: Gospodine ako me na kraju života ne nađeš kao pobjednika, nađi me bar kao borca. Stoga odvažimo se svaki dan iznova boriti za vječni život. Svaki dan iznova priklonimo uhu izvoru života, dođimo k njemu, poslušajmo što nam govori i duša će nam živjeti.